Dan poslije Božića katolički vjernici obilježavaju blagdan svetog Stjepana. Taj je dan i državni praznik u Hrvatskoj i nizu drugih država.

Sveti Stjepan bio je prvi kršćanski mučenik ili prvomučenik. O njegovom se ranom životu ništa ne zna, ali se zna da je osuđen za bogohuljenje i kamenovan, jer je nakon Isusove smrti otvoreno propovijedao kršćanstvo.

Stjepan je bio Židov iz Jeruzalema koji je svim srcem prihvatio Kristov nauk i odlučio je svima propovijedati Radosnu vijest. U Djelima apostolskim stoji kako je posebno brinuo za siromašne i nemoćne, a prva kršćanska zajednica imenovala ga jednim od sedmorice đakona.  

U svojim propovijedima izravno je prozivao one koji su bili odgovorni za Kristovu smrt, iako je znao da će mu to prouzročiti probleme. Dodatno, razbjesnio je moćnike jer se oko njega okupljalo sve više obraćenih Židova koji su prihvatili kršćanstvo. Stjepan je životom i propovijedima slijedio Kristov nauk, no na sličan ga je način slijedio i u smrt.

Uhitili su ga 36. godine i pod optužbom za bogohuljenje doveli pred Veliko vijeće. Ondje su mu sudili uz lažne svjedoke, a Stjepan je nadahnuto govorio o povijesti kršćanstva od Mojsija do Isusa te o činjenici da su ga Židovi pogubili, što je dodatno uznemirilo moćnike koji su ga tada odvukli izvan grada i kamenovali.  

Zbog svega toga postao je simbolom oprosta, ali i borbe protiv nepravde.

Prema običajima, na današnji se dan ide u posjet rodbini, susjedima i prijateljima. Slavljenicima pak se odlazi u čestitare. Blagdan Sv. Stjepana ističe, nakon radosti Kristova rođenja, mučeničku povijest kojom je kršćanstvo obilježeno i da Božić nisu samo puni stolovi i blagdanska kupnja.

Postoje i neke narodne izreke vezane uz ovaj dan. "Kiša na Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje." Ta izreka slična je onoj "bolje Božić kužan nego južan", što znači da za to doba godine nije primjereno  toplo i kišno vrijeme, pa će stoga plodnost sljedeće godine biti mala.