Rijetko koji čovjek nema neku aktivnost koja mu pribavlja osobno zadovoljstvo, jer kroz hobi može proširiti znanje, vještinu i iskustvo. Sve čime se ljudi bave može biti predmetom hobija: umjetnosti poput glazbe, plesa, slikanja; tehnika poput modelarstva, maketarstva, izrade minijatura, igranja društvenih igara na ploči s figurama…To je spoznala i Zlatarbistričanka, umirovljenica Tadijana Pavlinić, koja je sakupljačica starih dinara, onih još od vremena Kraljevine Jugoslavije pa sve do ex socijalističke države. Istina da novčanice iz tih vremena nemaju neku osobitu vrijednost, ali Tadijani je zadovoljstvo sakupljati ih.

Najstarija u njezinu posjedu je papirnata novčanica od 100 dinara iz 1929. godine, koju je izdala Narodna banka Kraljevine Jugoslavije. Zatim od 1000 dinara, tiskana 1. prosinca 1931. godine, s likom kraljice Marije Karađorđević i vodenim žigom Aleksandra Karađorđevića. Smatra se najljepšom koju je izdala Narodna banka Kraljevine. Rjeđa je novčanica Kraljevine Jugoslavije od 500 dinara iz 1935. godine, s likom kralja Petra II. Karađorđevića. Ujedno je posljednja izdana u Kraljevini Jugoslaviji prije okupacije i nosila je datum rođenja maloljetnog kralja Petra Drugog Karađorđevića.

- Do njih sam došla stjecajem okolnosti. Naime, darovao mi ih je moj djed. Imala sam ih još nekoliko, ali su sada kod drugih članova obitelji. Imam i nešto kovanica. Kako sam kasnije, tijekom radnoga vijeka, radila na blagajni „Naprijeda“ u Zlatar Bistrici , počela sam sakupljati i novčanice iz razdoblja ex socijalističke države, s likovima Tita, Nikole Tesle i drugih – kaže Tadijana koja je rođena i odrastala u Karlovcu, u kojemu je služio vojni rok i radio njezin otac, a u gradu na četiri rijeke upoznao je i Tadijinu majku.

Tadijana je u Loboru imala baku, strica, tete… - Željela sam ih upoznati i posjetila sam ih 1972. godine. Pri tom sam upoznala i budućeg supruga Ivana Pavlinića, susjeda moje bake koji je bio policajac. Udajom sam iz Karlovca preselila u Hrvatsko zagorje. U Karlovcu sam se, nakon završene trgovačke škole, zaposlila. Kako preseljenjem ne bih prekidala radni staž, kratko sam vrijeme radila u restoranskoj kuhinji, u Konjščini, dok nisam dobila posao blagajnice u „Naprijedu“ - prisjeća se Tadijana koja je s 30 godina ostala udovica, s kćeri Kristinom koja s obitelji živi u Zaboku. Ponovno se udala, za Zlatka Tarandeka iz Zlatara, koji je preminuo prije pet godina. U međuvremenu se i Tadijana teže razboljela, ali nije „bacila koplje u trnje“.

-Kao djevojka skupljala sam značke, razglednice, salvete…koje sam kasnije podijelila drugima. Uvijek me je zanimao ručni rad, tako da sam radila goblene čije je vrijeme isticanja po zidovima prošlo. I stolnjake također. Sada skupljam male šećere koji se serviraju u kafićima uz kavu. Imam ih već punu staklenku. . Osim što mnogo čitam, s posebnim užitkom Bibliju, petnaestak godina pišem i pjesme. Pretežito s ljubavnom i duhovnom tematikom - kaže Tadijana koja voli i planinariti. Dok je u zlatarbistričkom Planinarskom društvu „Javor“ bio predsjednik dr. Ivan Šantek , obnašala je dužnost tajnice. Zatim se, zbog bolesti, udaljila sa planinskih staza, da bi im se vratila kao članica HPD-a Belec grad u Belcu , s čijim članovima planinari po manje zahtjevnim usponima. K tome je, kaže, radoholičarka. - Ne volim se odmarati i volim biti stalno u pokretu. Aktivna sam u Udruzi osoba s invaliditetom Krapinsko - zagorske županije, a sudjelujem i u projektu Pomoć u kući u Loboru. Strast su mi i putovanja, s udrugom umirovljenika, a nerijetko i u osobnom aranžmanu.