Nakon sjednice Vlade RH 10. srpnja na kojoj je usvojen Nacrt zakona kojim se smanjuje površina Parka prirode Medvednica sa 22.800 ha na 17.900 ha - priopćenje za javnost uputila je Zelena akcija iz Zagreba i Savez ekoloških udruga KZŽ.

Prijedlog smanjenja površine Parka prirode Medvednica, Ministarstva kulture i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva neprihvatljiv je, kako sadržajno, tako i proceduralno iz sljedećih razloga:

1. Zaštićena područja treba bolje štiti i njihovu površinu treba povećati!

Postotak zaštićene prirode (8,69%) u RH je još uvijek ispod minimalnih 15% za zemlje članice EU, u kojima se konstantno povećava zaštićeno prirodno područje, što trenutno čini prosječno 20% površine svake zemlje članice EU. Hrvatska je nedavno proglasila Nacionalnu ekološku mrežu, ali osim donesene uredbe ne postoji nikakva zaštita na terenu. Stoga je mijenjanje granica Parka prirode Medvednica i smanjenje zaštićene površine u suprotnosti s europskim trendovima, a može postati i presedan za slične izmjene granica ostalih parkova prirode i drugih zaštićenih područja, što bi moglo imati nesagledive posljedice za prirodu u Hrvatskoj.

2. Smanjenje zelenih površina i šuma!

Ukoliko se granica Parka pomakne, vjerojatno će se prenamijeniti postojeće zelene površine koje su ostale izvan granica Parka! Time će se još više devastirati podsljemenske zone kao i bioraznolikost sljemenskih šuma (1.346 biljnih vrsta!) Smanjenje šuma i zelenih površina dovodi i do lošije kvalitete zraka u tom području, veće erozije tla, mogućnosti poplava i do trajnog uništavanja krajolika.

3. U parku prirode se i sada smije graditi!

Park prirode je vrlo niska razina zaštite (peta od ukupno šest međunarodno priznatih IUCN kategorija zaštite), pa je u njemu dopušteno čak i građenje, kamenolomi, lov i sječa šume, uz rekreativne i turističke djelatnosti, stoga argumentacija da se u parku ne može graditi jednostavno ne stoji. Svi problemi koje pritom investitori mogu imati proizlaze prvenstveno iz loše riješene administracije, odnosno zbog neučinkovitosti birokracije. Primjer da se u Parku može graditi je i širenje skijališta na Sljemenu, te gradnja vodovoda do skijališta za proizvodnju umjetnog snijega.

4. Nacrt zakona nije bio na javnoj raspravi!

Tijekom jeseni 2005. godine, na javnu raspravu je upućen Prostorni plan Parka prirode Medvednica, ali sam “Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o proglašenju zapadnog dijela Medvednice parkom prirode” koliko nam je poznato nije bio na javnoj raspravi. Prema Zakonu o zaštiti okoliša koji je stupio na snagu 02.11.2007. g. ovaj zakon mora ići u proceduru javne rasprave u trajanju od barem 30 dana. Ovom procedurom donošenja zakona prekršen je Zakon o zaštiti okoliša.

Nacionalni parkovi i parkovi prirode najveća su prirodna vrijednost Republike Hrvatske, koje je Sabor zaštitio donošenjem odgovarajućih zakona u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, stoga i Savez ekoloških udruga KZŽ upućuje apel Vladi RH i Saboru da povuče ovaj zakon iz procedure.