Prošle se subote pred OŠ Ante Kovačića u Zlataru okupilo 27 bivših učenika VIII a razreda koji su u lipnju 1967./68. godine završili svoje osnovno školovanje. Od tog vremena prošlo je već punih 50 godina. Umjesto bezbrižnih petnaestogodišnjaka sreli su se sada ozbiljni ljudi u zrelim godinama. Prvi susret pred školom bio je pomalo zbunjujući. Mnogi od prisutnih nisu se mogli međusobno prepoznati jer se neki nisu vidjeli već više od 50 godina. Svi su se čudili i govorili: „Pa kako smo se to mogli tako izmijeniti?“ Bivše zlatarske osnovce generacije 1953. dočekao je ravnatelj, prof. Marijan Posarić, a potom su sjeli u školske klupe.

Ova je generacija bila je zadnja koja je u Zlataru učila ruski jezik. Prema riječima ravnatelja Marijana Posarića, škola je onda brojila 698 učenika, a danas samo 345. Nekadašnji osmaši prisjetili su se prvih dana provedenih u učionici, slika abecede koje su visjele po zidovima, učiteljičine igre u vezi upoznavanja… Sjećanja su sama od sebe nadolazila. Znali su svi gdje i kraj koga su sjedili u klupi, a nekadašnju školu napustili su puni emocija te krenuli na zajedničko druženje u OPG „Kaja“ u Zlataru koji vodi također nekadašnji osmaš Josip Posarić.

Do kasnih noćnih sati pričalo se o ondašnjim bezbrižnim školskim danima, o profesorima koji su već većinom preminuli, o petero prerano umrlih pripadnika tog razreda. Sjetili su se mnogih nepodopština, razgledavale su se obiteljske fotografije, pričalo se o poslu, djeci i unucima. Razmjenjivali su se telefonski brojevi i adrese, ugovarali novi susreti. Nakon druženja ostala je želja da se prijateljstva ne ugase, a susreti ponove.