Od davnina je gotovo svaka zagorska hiža imala svoju kravicu i štalicu, no danas je takvih prizora sve manje i manje pa kad mladi čovjek, k tome i profesor, odluči na selo koje se "riješilo" goveda dovesti tri krave i bika, onda se okolina zapita jesu li mu sve daske u glavi na broju. A kad na brege, u Gorjakovo, dovede ličke buše, e onda okolina sigurno odgovor "zna". – Reakcije su bile kao da sam dopeljao tri žirafe i slona – smije se Ivan Pogačić, profesor geografije u strukovnoj školi u Bedekovčini, piše Večernji list.

Poljoprivreda ovome 41-godišnjaku koji živi od svoga gospodarstva u nekoliko kilometara udaljenoj Pregradi nije strana, odmalena je dolazio k baki i djedu u Gorjakovo, pomagao oko blaga i zemlje. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo prije deset godina preuzeo je od brata svoje majke Ane, ujaka Josipa Barlovića, koji u obiteljskoj kući na imanju i živi.

– Deda je radio kao krojač u butiku u Njemačkoj i gospodarstvo je zapravo držala baka. A ona je od mehanizacije imala samo motike – kaže Ivan. Budući da je htio biti profesor, upisao je geografiju i geologiju i zatim se zaposlio u školi. U poljoprivredi je najprije pokušao s pčelarstvom, no to baš i nije išlo, dva je puta izgubio sve. Promislio je da se okrene stočarstvu, i sreća da je bio među đacima iz strukovne škole, inače bi na bregima pasla škotska goveda.

– U medijima se puno govorilo o škotskom govedu, isticale su se brojne prednosti, pa sam pomislio, zašto ne? Razgovarao sam s djecom o tome što planiram i onda me jedan učenik iz poljoprivredne pitao zašto kupujem švedsko, a ne hrvatsko govedo. Zamislio sam se i bacio na proučavanje autohtonih pasmina, podolca, boškarina i buše – prisjeća se Pogačić. Kad je izabrao, zaputio se s ušteđevinom, za koju je dvojio hoće li je utrošiti na auto ili na krave, u Gospić i od poznatog uzgajivača buša Bariše Dejanovića kupio tri krave, bika i stari traktor, danas najslabiji u selu, ali koji najviše radi. Pogačić obrađuje i nešto više od četrnaest hektara zemlje, a osim buša, kojih je sada dvadeset, uzgaja i kokoši hrvatice za kojima njegova i Petrina jednoipolgodišnja kći Rita trčkara dvorištem. Životinje čuva vjerni Džek, hrvatski ovčar.

Pogačići su ekološki proizvođači, a gospodarstvo se polako razvija u smjeru koji su zacrtali. Ivan je svoj OPG nazvao Tragec, što predstavlja traganje kako živjeti u skladu s prirodom, a kad sve zaživi onako kako je zamislio, sadašnje ime bit će zapravo skraćenica za Tradicijsko agro-edukacijski centar. Jer, profesor iz Ivana ne može pa bez škole ni na gruntu nema ništa. Staru drvenu kuću koju je naslijedio od djeda adaptirat će u učionice, odnosno edukativni centar u koji će dolaziti djeca, upoznavati se sa životinjama, biljkama, prirodom... te na kraju sama uzgajati hranu. Projekt je gotov, čak je prošao i na mjeri iz EU fondova, no malo je odgodio početak radova. Uz centar će biti i učionica na otvorenome, solarni paneli na gospodarskoj zgradi, na imanju tri jezerca, povrće posađeno u tropoljni plodored na kojem će se svake godine rotirati tri skupine povrća... Bit će to ogledno gospodarstvo, orijentirano ponajprije edukaciji, dok će turizam biti u nekom drugom planu. Škole su već počele dovoditi ovamo djecu, na nastavu u prirodi, gospodarstvo su posjetili i srednjoškolci kojima je profesor govorio o biodinamičkoj poljoprivredi i autohtonim vrstama koje žive na njegovu imanju, u Gorjakovu su bili i strani đaci, u sklopu projekta Erasmus+, a zaposlenici Savjetodavne službe tu su držali predavanje o krškim pašnjacima...