Tlo koje se ovih dana trese u Zagrebu i okolici, samo nekoliko tjedana prije četvrte obljetnice velikog potresa koji je uznemirio metropolu, ponovo je nekako unijelo zabrinutost među građane.

U noći sa srijede na četvrtak dva su potresa zatresla Zagreb i okolicu, prvi magnitude 1,9 po Richteru u 1:55, a drugi svega nekoliko minuta kasnije, u 1:58, koji je prema podacima EMSC – a bio jači, s magnitudom od 2,8 po Richteru.

U četvrtkak je zabilježeno novo podrhtavanje tla, s magnitudom 18. po Richteru i epicentrom na Medvednici, 2 kilometra jugoistočno od Gornje Bistre. Mira nije bilo ni sinoć, kada je zatresao novi potres, navečer oko 20.45 jačine 2.4 po Richteru.

O situaciji s potresima oglasio se na svojem Facebooku poznati seizmolog Hrvoje Tkalčić koji je podijelio detaljnu analizu podrhtavanja tla na širem zagrebačkom području. Osjet je pojačan kad se potresi dogode noću, kad je ambijentalni šum grada puno niži zbog smanjene ljudske aktivnosti. Tada dolazi do izražaja i zvuk koji se iz čvrste zemlje može proširiti zrakom, objašnjava Tkalčić, piše Večernji list.

-Potres emitira energiju koja se manifestira u obliku seizmičkih valova raznih frekvencija. Drugim riječima, čestice tla kod prolaska valova osciliraju različit broj puta u sekundi. Npr., ako je broj oscilacija 10 po sekundi, kažemo da se radi o frekvenciji od 10 Hertza. Kod detekcije potresa iz zapisa seizmičkih valova (seizmograma), najčešće se radi o pojasu frekvencija od ispod desetak do petnaestak Hertza, a samo ponekad i do i čak iznad 20 Hertza. Kad se seizmički valovi šire kroz Zemljinu unutrašnjost, dolazi do fenomena slabljenja energije valova (atenuacije) zbog raspršenja od heterogenosti i zbog atomske strukture stijena, i to tako da prvo oslabe valovi najviših frekvencija. I dok valovi nižih frekvencija (većih valnih duljina), “prežive” puno veće udaljenosti na svom putu, oni viših frekvencija nestanu već nakon nekoliko kilometara daleko od žarišta- napisao je Tkalčić u svojoj analizi. 

Dodao je i kako je u slučaju kada je žarište potresa blizu površine Zemlje, kao što je slučaj za većinu potresa u Markuševačkom epicentralnom području – tzv. plitki potresi, valovi frekvencija od oko 20 Hertza i viših od toga zbog relativno kratke putanje do površine Zemlje, “prežive”. Longitudinalni dio energije tih valova, navodi stručnjak, pritom nastavlja svoj put kroz zrak kao zvuk, i ljudsko uho ih može čuti, naročito one od nekoliko desetaka Hertza, što je na donjoj granici definicije čujnosti. Ako ste čuli eksploziju, tutanj ili grmljavinu, to je to.