Majčino mlijeko u prvih šest mjeseci jedino je što bebi treba. Nažalost, razvojem civilizacije i industrije učinjen je odmak od dojenja serviranjem bočica i adaptiranog mlijeka za dojenčad pod parolom ´najbolje za majku i dijete´. Unazad par godina vraćamo se našim počecima.


U suradnji s Unicefom dojenje se promovira kao najbolji izbor za majku i dijete koje započinje već u prvim satima po porodu. Prednosti su mnogobrojne, a najvažnije je istaknuti da pozitivno djelujemo na psihofizički razvoj djeteta, snažimo imunitet i djelujemo preventivno na bolesti koje se mogu pojaviti u kasnijoj dobi. Dojiti ili ne stvar je odluke, informiranosti, upornosti, znanja ali i mogućnosti traženja i dobivanja pomoći ako i kada se pojave problemi.

Znajući kako majke koje doje svoju djecu čine najbolje za njih, VMS Marija Mirt, koja dugi niz godina radi kao glavna medicinska sestra Doma zdravlja Krapinsko -zagorske županije, osnovala je prije 6 godina grupu za potporu dojenju Izvor života u Stubičkim Toplicama. Upravo gospođi Mariji, Sabina Frgec može zahvaliti što je ponosna članica ove grupe te nas je izvijestila o svojim iskustvima:

Majka i dijete na izvoru života

- S Lovrom, prvim djetetom trebalo je dosta truda?

- Unatoč hrpi pročitane literature i odluci da želim dojiti, nisam odmah uspjela u svojoj nakani da dojim svog Lovru, rođenog u zabočkoj bolnici gdje se potiče dojenje već u prvim satima i omogućen je rooming in majkama i bebama. Umornu od izdajanja i razočaranu u samu sebe, sestra Marija me hrabrila i poticala da ustrajem. I Lovro je procicao! Bilo je bolno. Mislila sam odustati, ali pogled na njegovo zadovoljno lice, kako li je samo miran i spokojan u mom naručju, potaknuo me da nastavim dalje. Potrajalo je punih 13 mjeseci.

- S Margaretom je bilo lakše, nakon iskustva s Lovrom?

- Morali smo prestati jer smo čekali sestricu Margaretu. S njom je bilo lakše. Znala sam što i kako, puna samopouzdanja i volje počeli smo dojiti. I dojimo 11 mjeseci. Zbog njene ovisnosti, naročito noću kad sisa po 6-7 puta, neispavana i stjerana u kut u vlastitom krevetu kako bi mali sisavac imao dovoljno mjesta (a i Lovro je s nama), puno puta sam mislila prestati. No, znajući da upravo dojenjem činim najbolje za nju nastavljamo dalje, dok ona sama ne odluči da je dosta.

- U grupi dojilja Izvor života razmjenjujete iskustva?

Nisam jedina koju muče ove dvojbe, nisam se jedina borila s bolnim dojkama, upalama. Upravo u grupi Izvor života koja se sastaje jednom mjesečno, pronašla sam majke i nove prijateljice koje se sreću ili su se srele s ovim problemima. Karmen, Silva, Renata, Darinka, Goga, Martina…svaka je imala neki problem, ali razmjenom iskustava i međusobnog ohrabrivanja, te zahvaljujući nesebičnoj pomoći i savjetima naše tete Marije, koju smo mogle i još uvijek možemo nazvati u bilo koje doba, ustrajale smo u dojenju. Svoj doprinos i potporu daje nam i prodojeći pedijatrijski tim koji djeluje na našem području. Vlastitim primjerom, savjetima, te davanjem podrške nastojimo potaknuti druge majke, među kojima su i naše prijateljice da doje svoju djecu. Nama samima je trebalo vremena i pomoći da steknemo povjerenje u vlastite sposobnosti, zato sada želimo pomoći drugima te aktivno sudjelovati u promoviranju dojenja.

- Što poručuješ mladim majkama?

- Gledajući naše male anđele kako polako odrastaju u sretne i zdrave male ljude, znamo da se isplati svaka bol, neprospavana noć i ograničeni radijus kretanja, jer djeca ne znaju ni za vrijeme ni za mjesto. Ona samo traže svoju majku da ih nježno primi u svoje naručje i podoji. Zato svim majkama dojiljama čestitamo ovaj njihov mali praznik. Čestitamo im na ustrajnosti i upornosti, a budućim majkama želimo da postanu dio ove naše velike i sretne obitelji!