Brojni stari zanati i obrti u današnje vrijeme lagano izumiru. Drugačije je vrijeme, interes mladih za neka ‘starinska’ zanimanja jenjava, a brojna postaju i neisplativa. Primjerice – postolarski obrti sve su rjeđi. Cipele su se, doduše, popravljale oduvijek, popravljaju se i danas, ali, što je više velikih trgovačkih centara s jeftinom robom, nekako je jednostavnije ljudima da, kada cipele poderu, bace ih i kupe druge, jeftine. No, to nije ta kvaliteta, a svi imaju neki omiljeni par savršenih cipela koje će radije popraviti nekoliko puta, nego zamijeniti drugima.

Jedan od rijetkih

A brojne je takve cipele u svom dugom stažu popravio jedan od rijetkih preostalih postolara u Zagorju, a kako i sam kaže, možda i jedini, Dario Sovec iz Zaboka. Posjetili smo ga u njegovoj postolarskoj radnji u City centru u Zaboku, gdje nam je otkrio da je obućarsku školu u Bedekovčini upisao sasvim slučajno, iako se zapravo u životu želio baviti nečim sasvim drugim. No, danas ne žali što ga je životni put usmjerio u ovo zanimanje.

- Nitko u mojoj obitelji nije bio postolar. Ja sam prvi. Nisam imao neku volju za taj posao ispočetka, ali s vremenom sam ga zavolio, a sada ga obožavam. Prakse je bilo puno, a imao sam tu sreću da  sam hje obavljao kod privatnika u Krapini, danas pokojnog Vladimira Hršaka – kaže Dario.

Popraviti se može sve

Popraviti se, kaže, može sve. – Osim cipela, popravljam i tenesice i torbe. Nešto najzahtjevnije je mijenjati na gojzericama đonove. Mogu reći da su najzahtjevnije klijentice žene, imaju dosta želja koje je nemoguće ispuniti, ali više - manje se sve uspije dogovoriti i napraviti. S muškima je jednostavnije raditi, kažem im što se može, a što ne može, i oni to prihvate – pojasnio je uz smijeh Dario razliku između muških i ženskih klijenata. Dario je u školi učio i izrađivati cipele, no izradio je samo jedan par cipela u životu, muške cipele, za sebe, za maturalni rad. – Mnogi postolari izrađivali su cipele, a neki to rade i danas. Mušterija donese fotografiju, po želji se izrađuju, ali to je nekada bilo češće, kada kod nas nije bilo takvog izbora kao npr. vani. No, te su izrađene cipele bile i puno kvalitetnije nego danas. Sada su drugačiji, jeftiniji, nekvalitetniji materijali – kaže Dario, koji po tom pitanju ima i nekoliko savjeta kod kupnje cipela.

- U današnje vrijeme cijena niti nije toliko pokazatelj kvalitete. Treba poznavati materijale, što je koža, što je plastika… Mnogo toga se danas i na internetu kupuje, ljudi ne vide uživo, ne isprobaju, to ne preporučam. Cipela se mora probati. Čak je razlika u koje doba dana se proba cipela, treba je isprobati kada ste već par sati na nogama, kada noga malo otekne. Također, cipele treba redovito održavati da bi im se produžio vijek trajanja. Najbitnije je kožnu cipelu barem jednom tjedno namazati s nekom masnoćom za cipele, da se koža obnavlja, da bude fleksibilna i mekana. U štiklama pa treba znati hodati. Potpetice su dosta nekvalitetne, one su plastika i brzo odu – upozorava Dario. Dodaje da, ako je cipela kvalitetna, potpetice i đonovi mogu se, kada se istroše, unedogled mijenjati.

Zanimljiv posao

Prije je Sovec svoju radnju imao na drugoj lokaciji, kod zabočke tržnice, od 2015. do 2021. godine. Kada je došlo vrijeme korone, imao je jako malo mušterija. – Sve je bilo zatvoreno, nisam imao kome raditi. Stoga sam neko vrijeme radio u Štrucljevom, kod kuće, a potom sam otkrio prostor ovdje, gdje je puno veća frekvencija ljudi i dosta bolje mi je krenulo – priča Dario.

- Sam posao nije jako težak, zanimljiv je, radi se s ljudima… Preporučio bih mladima da razmisle malo o tim zaboravljenim zanimanjima. Od ovog se posla može živjeti. Treba puno prakse. Ja bih rado primio na praksu učenike koji bi pohađali obućarsku školu, a platio bih i radnika, da traži kod mene posao nakon te škole – kaže Dario.