Euroskepticizam na hrvatski način

Komentira: Žarko Tušek

[email protected]

Kako je hrvatska politika u posljednjih par godina intenzivno krenula u procese približavanja te, nadam se, konačnog ulaske Hrvatske u EU, tako je i u Hrvatskoj iz dana u dan rastao broj onih koji su svoju političku i općenito društvenu platformu djelovanja počeli sve više bazirati na različitim problemima i pitanjima koji su se na tom planu počeli pojavljivati.

Kao i u svim ostalim zemljama koje su ušle u EU, ili su na tom putu, i Hrvatska je dobila svoje eurooptimiste i euroskeptike. Osobno tu pojavu smatram nečim povoljnim i korisnim za razvoj političkog pluralizma i demokratskog društva općenito, ali bih na ovome mjestu želio upozoriti na neke pojavnosti koje su ipak specifične samo za Hrvatsku, a nažalost intenzivno mijenjaju pogled sa merituma stvari, i cijelu raspravu pro i contra EU odvode u domene dnevne politike.

Takve tendencije moraju se nužno osuditi, jer im je jedini i osnovni cilj taj da građane ove zemlje zatupljuju, te da naposljetku oni koji ih stvaraju sa takovim pogrešno informiranim ljudima mogu još dugo vremena manipulirati.

Pitanje ulaska Hrvatske u EU, nipošto i nikako ne smije se poistovjetiti sa pitanjem i problemom izručenja generala Gotovine. Formirati euroskepticizam na liniji nacionalnog ponosa vezanog uz generala Gotovinu, te od pojedinih članica koje su na tom pitanju kruće u stavovima prema Hrvatskoj stvarati « neprijatelje nacije « predstavlja jedan vrlo primitivan i nizak način sagledavanja međunarodnih političkih odnosa, ali i podcjenjivanja hrvatskih građana, koji naposljetku dovodi do toga da već prije nego što smo otpočeli proces pregovora imamo izrazitu većinu onih koji sa antipatijom razmišljaju o EU, te koji EU doživljavaju kao smrtnog neprijatelja hrvatskim nacionalnim interesima.

Pitanje naše suradnje sa Haagom, koje se sada zapravo svodi na problem Gotovine i različita stajališta koja određene zemlje EU imaju prema njemu ipak je samo jedno pravno pitanje, uvažavajući pritom sve političke implikacije koje ono za sobom vuče.

Naravno da određeni stavovi koje neki gaje prema Hrvatskoj, a njihovo uporište stvaraju u tezi da naša suradnja nije potpuna dok to tako ne ocjeni haško tužiteljstvo, po mojem mišljenju, ali i razmišljanjima mnogih, nisu korektni prema Hrvatskoj, ali to ne mijenja činjenicu da mi ne možemo u ovo trenutku niti jednu zemlju, a pogotovo ne te zemlje proglašavati neprijateljima Hrvatske, i na taj način kroz prizmu naše suradnje sa haškim sudom i ocjene te iste od nekih članica EU potencirati neargumentirani euroskepticitzam u Hrvatskoj.

Euroskepticizam jest legitimna opcija sagledavanja problematike ubrzanog europskog ujedinjenja, i svih posljedica koje ono za sobom nosi, i to na globalnoj razini, kao i na razini interesa svake zemlje pojedinačno.

Niz utjecajnih političkih opcija u zemljama EU zastupa stavove da EU ne donosi dugoročno mnogo koristi za njihove zemlje, a definitivno je takvo razmišljanje najjače u Velikoj Britaniji.

Mogli bismo ovo nazvati ironijom, jer prema takvom stanju stvari ogroman broj Britanaca zapravo smatra da politika koju njihova vlada provodi prema Hrvatskoj glede njezina početka pregovora zapravo ide na ruku našoj zemlji, što je potpuno suprotno od onoga kako dobar dio građana Hrvatske doživljava britansku nefleksibilnost prema nama, i britanska geopolitička razmišljanja općenito.

Temeljno što zapravo ja na ovom mjestu želim naglasiti jest to da u cijeli taj proces pregovora, koji će nadam se početi uskoro, moramo uvesti puno veći stupanj racionalnog razmišljanja i racionalnog sagledavana stvari, pa da na taj način otvorimo prostor onima koji su dovoljno stručni da kvalitetnim argumentima mogu zastupati različite pozicije i stavove, i to u jednakoj mjeri one koji idu u korist eurooptimistima, ali i euroskepticima.

Jednako loše, kao što je loše stvarati euroskepticizam na pitanju problematike vezane uz haški sud, jest i ako se nužnost što bržeg hrvatskog ulaza u EU zagovara potpuno nerealnim argumentima.

Jedan od tih je i taj, da Hrvatska ima samo dvije solucije EU ili « Balkanija ». Takvo razmišljanje u istoj mjeri podcjenjuje inteligentne građane ove zemlje, kao i skepticizam na bazi ukletih neprijatelja, samo ovaj put sa zapada.

« Balkanija » je zemlja nemoćnih, nesposobnih i napuštenih, a odabir takve solucije prije vlastiti izbor nego realna i moguća politička stvarnost za zemlju kao što je Hrvatska.

Koplja euroskeptika i eurooptimista (eurofila) mogu se lomiti na problematici ograničenja suvereniteta, brzini kojom Hrvatska realno može ili ne reformirati pravosuđe i prilagoditi svoje zakonodavstvo EU - pravnim standardima, problemima velikog i otvorenog globalnog tržišta te konkurentnosti našeg gospodarstva na tom planu, reformi poljoprivrede, izdvajanja u zajednički proračun i koristi od toga, prednosti i nedostataka eura kao zajedničke valute, globalne uloge EU i globalizacije općenito itd., ali nikako ne na bezveznim i zastrašivačkim argumentima koji su bili prethodno navedeni.

U tom smjeru namjeravam i osobno na ovom mjestu obrađivati niz tema koje budu aktualne, a o kojim iz svoje interesne i stručne sfere budem znao progovoriti.

Osobno, kao eurooptimist, očekujem što skori početak pregovora, kao političku nagradu za postignute uspjehe u reformama institucija ali i razmišljanja kojima je hrvatsko društvo intenzivno podvrgnuto zadnjih par godina.

Uvjeren sam da će to biti konačni početak nametanja pravih pitanja, u kojima će do izražaja doći znanje i kompetencije, dok će glupost i jadno politikanstvo ostati tamo gdje mu je mjesto-daleko postrani.