5.kolovoza 2022. članovi planinarskog društva Zagorske steze  iz Zaboka krenuli su na  izlet na Velebit – izlet kojega je manjim dijelom opet financiralo Društvo iz svojih sredstava dobivenim za te namjene.

Plan je bio prijeći jednu od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj -  Premužićevu stazu, koja prolazi kroz divlji i nedostupni Velebitski krš. Staza je duga oko 57 km i sagrađena je tehnikom suhozida tako da izgleda potpuno prirodno i dio je krajolika. Široka je 120 cm tako da se njome može samo pješačiti. Prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni  Velebit i Park prirode Velebit te se proteže od Zavižana do Baških Oštarija. Gradnja staze je trajala od 1930. do 1933. godine. Idejni začetnik gradnje je bio Ivan Krajač, alpinist i zaljubljenik u Velebit, a projektant je bio Ante Premužić. Zajedno su istraživali Hajdučke i Rožanske kukove i došli na ideju da bi tu ljepotu trebali doživjeti i ljudi koji nisu alpinisti.

5. kolovoza 2022. u ranim jutarnjim satima autobus sa dvadesetak članova Zagorskih  steza krenuo je prema  Zavižanu kao polaznoj točki Premužićeve staze.

Plan je bio u tri dana prehodati od Zavižana do Baških Oštarija.

Prvi dan prošli su dionicu Zavižan – Alan. To je najposjećeniji dio Premužićeve staze. Dug je oko 16 km i prešli su ga za oko 8 sati uz više pauza jer je bilo dosta vruće, što je nekim članovima otežavalo hodanje - a ostvarili su i uspone na Gromovaču i Krajačev kuk. Sa staze se pruža nezaboravan pogled na strogi rezervat Hajdučki i  Rožanski kukovi, a prolazi kroz prekrasne predjele krša, planinskih livada i šumaraka.

''Predvečer smo stigli do planinarskog doma na Alanu, umorni ali puni dojmova koje ćemo dugo pamtiti. Uz ugodno druženje i večeru vrijeme je brzo prošlo i trebalo je krenuti na odmor. Većina članova je noćila u planinarskom domu , a manji dio u jednoj od pastirskih kuća u neposrednoj blizini.

Sljedeće jutro (06.kolovoza) ustajanje i priprema za najdulju dionicu – Alan – Skorpovac. Vrlo je važno ponijeti dovoljne količine vode jer nema izvora, a potrošnja vode uz vrućinu može predstavljati problem. Dionica je duga oko 20 km i mi smo ju prešli za oko 9 sati uz uspon na Zečak. Prolazi kroz prekrasne livade i šumarke, a gotovo cijelo vrijeme se pruža pogled na more i otoke. Prizori koji te jednostavno primoraju da zastaneš i uživaš u pogledu na ovo  remekdjelo prirode.

Kod planinarskog skloništa Skorpovac dočekao nas je naš minibus i prevezao nas do Kugine kuće, gdje ćemo večerati i prenoćiti. Kugina kuća je planinarska kuća sa tridesetak ležaja i opremljena je  osnovnim priborom za spremanje obroka i noćenje. Nema struje ni signala za mobitel.

Nakon kraćeg druženja iza večere, krenuli smo na odmor. Tišina je bila gotovo nestvarna. Remetili su je samo zvukovi puhova koji su jurili po limenom krovu.

Sljedeće jutro je bilo svježe i umivanje na bunaru pored kuće je doista probudilo i one najmamurnije. Pripremili smo svoje ruksake, uzeli dovoljne količine vode i krenuli na posljednju dionicu našeg puta  do Baških Oštarija.

Minibusom smo došli do Dabarske kose i nastavili put na trećoj dionici našeg pohoda.

Staza prolazi kroz šumarke i prekrasne livade, a pogled opet seže do mora i otoka.

Ovo je najkraći dio Premužićeve staze i prešli smo ga za oko 3 sata. Staza završava nešto prije Baških Oštarija kod planinarskog doma Prpa. Tamo smo se odmorili, malo sredili dojmove i krenuli prema Karlobagu gdje su mnogi potražili osvježenje u moru.

U Zabok smo se vratili u večernjim satima umorni ali obogaćeni za jedno prelijepo iskustvo  koje ćemo još dugo pamtiti.'' – izvijestili su planinari.