Bela Horvat (10) grlila je tu veselu dvomjesečnu kujicu koja je završila u skloništu jer ju je netko takvu malenu i krhku odbacio i ostavio samu u prirodi.

- Vodimo je doma, šapnula je mama Valentina teti Mirjani, voditeljici skloništa.

Čula je to Bela, ali nije bila sigurna čuje li dobro. Širom je otvorila oči, pogledala mamu, ne vjerujući čuje li dobro. Mama se nasmiješila i kimnula.

A Bela, sada svjesna da će Živka biti njihov novi član obitelji, počela je drhtati, čvrsto je stisnula Živku, a suze su tekle i tekle...

Bela Horvat (10) mala je volonterka u Skloništu za nezbrinute životinje Luč Zagorja u Selnici kraj Marije Bistrice. Sa sekom Unom (8) iz Zlatara vikendom se dolazi brinuti o psićima koji čekaju svoj zauvijek dom.

Imale su svog dlakavca s kojim su dijelile sve trenutke i događaje. Njihov ravnopravni član obitelji nedavno je uginuo u 17. godini. Obitelj je gubitak teško podnijela, Bela i Una najteže.

Nadomještale su taj gubitak u Luči Zagorja. No nedostajao je netko doma. Netko živ ko živo srebro. Sada imaju Živku.