Mono@, 5. Festival monodrame u Krapinskim Toplicama pokazao koliko je u ovom posebno vremenu glumcima potrebna publika, a publici predstave. Također, velika je hrabrost organizatora koja je u Krapinske Toplice dovela vrhunske predstave. 'U odnosu na okolnosti u kojima se festival odvija, mislim tu na epidemiološke mjere, ja sam jako zadovoljan. Odaziv publike je odličan! Imali smo i prvu monodramu za djecu i s obzirom na broj posjetitelja koji može biti u ovim uvjetima, dvorana je bila puna. Djeca su sjajno reagirala i ostale predstave sjajno su prošle kod publike, ali i kod glumaca. Primjerice, Zijah A- Sokolović poslao je zahvalu za trud jer ga je publika sjajno primila! A zamislite, čovjek je odigrao 1600 predstava i ima jako puno iskustva s publikom' – zadovoljan je izbornik ovogodišnjeg Monok@-la, Darko Putak. Za Zijaha A. Sokolovića nije ništa neobično što je oduševio publiku, naprije s 'dokazom' da su bili u kazalištu publici je dijelio 'daske koje život znače' odnosno mali komad drveta na kojem je ispisano ime predstave. Samo dvije cigle i jedna plastična košara za smeće bile su svi rekviziti s kojima je u neposrednoj interakciji oduševio publiku.

Siniša Popović oduševio što predstavom 'Život je čudo', što činjenicom da je splitski govor modificirao u zagorski. - Prvi put sam ovdje i trudit ću se da jezična barijera ne bude prejaka jer se u ovoj predstavi radi o jednom splitskom težaku koji govori splitski, ali ja ću modificirati taj govor tako da možete i ovdje razumjeti, a seljak priča svoj život i sve nedaće koje su ga zadesile. Ova predstava nastala je u produkciji teatra Rugantino po zamisli njegovog osnivača Ivice Vidovića koji je naručio ovaj tekst od splitskog pisca Ivice Ivaniševića koji ga je i napisao. No, nažalost, bolest je omela Ivicu da ovu predstavu napravi, a njegova supruga koja je suosnivačica teatra Rugatina, svakako je htjela da tu ideju sprovede do kraja i u meni je je vidjela moguću zamjenu. Evo, već četiri, pet godina obišli smo cijelu dalmatinsku obalu, pa i kontinent, pa nadam se da kako je dobra prihvaćena predstava drugdje da će i kod vas i zahvalan sam u ovim danima korone, svakom gledatelju koji će doći – rekao nam je Siniša Popović čiju je predstavu također trebalo pogledati, jer smijeh se ne može napisati.

Jedan od onih koji je izveo monodramu je i Dražen Šivak, glumac koji se može podičiti nagradom za glavnu mušku ulogu na 'Danima satire' upravo za izvedbu monodrame 'Mistero Buffo'. – Nisam istraživao ali meni se čini da je to jedinstven slučaj - nezavisna produkcija i monodrama. Moglo bi se o tome razgovarati, ali ljudi iz kazališnog i nekazališnog svijeta malo zaziru od monodrame kao da je to nešto opasno u smislu 'joj pa kako ću gledati samo jednu osobu na sceni,a da mi bude interesantno', ali da, ovo je jedna drugačija monodrama. Ovo su tekstovi stari nekoliko stoljeća, to ne zvuči kao neka reklama jer ljudi misle da je nešto dosadno. Međutim, oni prvi glumci tog vremena morali su se jako izboriti za svakog gledatelja, skočili bi na tezgu na nekom placu i morali biti dovoljno vješti da privuku pažnju i zadrže tu pažnju i to je na toj tradiciji takvih glumaca i napravljeno. Ljudi koje bi onda privukli svojom pažnjom onda bi ih zabavili, a potom bi to okrenuli u svoje naličje, govorili bi o nekim stvarima koji se svih tiču jer nisu tako jednostavne, a iskoristili su smijeh da budi, a ne da uspavljuje ljude. Tako da ova je predstava koja je puna komike i teških nekih stvari koje se govore kroz smijeh. To je svakako najzahtjevnija predstava koju sam radio, igram tridesetak likova, to je vrlo brzo predstava s jako puno zahtjeva vještine. Dugo smo se pripremali i to je za mene jednostavno jedan osobni izazov – rekao nam je Dražen Šivak.

Danas se u Domu kulture u Krapinskim Toplicama od 20 sati može pogledati predstava 'Muškarci su s Marsa, žene s Venere, a sutra u isto vrijeme 'Dimnjačar'.