Mala dječja glista, poznate i kao Enterobius vermicularis, najčešći su paraziti koji pogađaju djecu, ali mogu se pojaviti i kod odraslih. Ovi paraziti uzročnici su bolesti poznate kao enterobijaza.

Gliste u stolici su vrlo česte, osobito među djecom u dobi do 10 godina, jer se lako prenose u vrtićima i školama, gdje je kontakt među djecom učestaliji i higijenske navike nisu uvijek savršene. U nastavku saznajte kako se manifestira zaraza glistama kod djece, a kako kod odraslih, kako izgledaju gliste u stolici te kako se infekcija dijagnosticira i liječi.

Gliste u stolici kod djece i odraslih
Infekcija se prenosi izravnim kontaktom sa zaraženim površinama, rukama kojima se prenose jajašca glista pa i tijekom spolnog kontakta. Kada zaražena osoba počeše anus, jajašca glista se mogu prenijeti na ruke, a zatim na predmete poput igračaka, posteljine ili odjeće. Također, jajašca se mogu nalaziti u hrani i vodi ili općenito u prirodi, gdje im pogoduju topli i vlažni uvjeti te na površinama mogu preživjeti do nekoliko tjedana, što olakšava prijenos infekcije.

Gliste kod djece: Simptomi
svrbež u području anusa, osobito noću kada ženka gliste izlazi iz anusa kako bi položila jajašca
djeca mogu biti nemirna i nervozna
djeca se često se bude zbog svrbeža
mogu imati probavne smetnje poput bolova u trbuhu, mučnine i ponekad proljeva
nekontrolirano mokrenje u snu

Gliste u stolici kod odraslih: Simptomi
Kod odraslih, simptomi zaraze malom dječjom glistom obično su manje izraženi, ali svrbež i nelagoda u području anusa također mogu biti prisutni. Odrasli mogu imati i blage probavne smetnje, ali često infekcija ostaje neprepoznata dok se ne prenese na dijete.

Bijele gliste u stolici kod odraslih
Bijele gliste u stolici kod odraslih obično su simptom enterobijaze. Mogu izgledati kao male, bijele trakice i često se pojavljuju u izmetu nekoliko dana nakon infekcije. Iako infekcija kod odraslih može biti blaga i bez značajnih simptoma, bijele gliste u stolici znak su da je osoba zaražena i da treba početi provoditi liječenje.

Kako izgledaju gliste u stolici
Gliste su sitne, izgledaju poput bijelog končića, dugačke oko 1 do 2 cm, i najčešće ih je moguće vidjeti u stolici zaražene osobe, osobito kad su u odrasloj fazi života, jer izlaze iz anusa kako bi položila jajašca. Jajašca obično nisu vidljiva golim okom, ali mogu se vidjeti pod mikroskopom u uzorcima iz anusa ili na odjeći.

Dijagnoza
Dijagnoza enterobijaze najčešće se postavlja pomoću takozvanog “selotejp testa”, pri kojem se ljepljiva celofanska traka pritisne na područje anusa (perianalni otisak) i zatim pregleda pod mikroskopom kako bi se potvrdila eventualna prisutnost jajašaca.

Uzorci se obično prikupljaju ujutro prije nego što osoba odlazi na WC, jer gliste najčešće polažu jajašca tijekom noći. Također, može se izvršiti analiza stolice, iako je to rjeđe korištena metoda.Lijek za gliste kod odraslih i djece
Liječenje enterobijaze obuhvaća primjenu antiparazitskih lijekova kao što su mebendazol ili albendazol. Ovi lijekovi djeluju tako da uništavaju gliste i sprječavaju njihovo razmnožavanje. Ako u obitelji ili vrtićkoj grupi ima više zaraženih, treba istovremeno provesti liječenje svih članova, djece i odraslih, bez obzira na simptome ili nalaze pretrage.

Iako je stopa izlječenja visoka, recidivi su česti. Zato je obično potrebno provesti ponovljeni ciklus liječenja nakon nekoliko tjedana kako bi se spriječila ponovna zaraza. Budući da životni ciklus dječje gliste traje približno šest tjedana, najmanje toliko dugo potrebno je provoditi jače higijenske mjere – često prati ruke, čistiti posteljinu i odjeću te redovito čistiti prostorije. Učinak liječenja provjerava se dva do tri tjedna nakon provedene terapije ponovnim uzimanjem perianalnog otiska.

Prevencija
Mala dječja glista česta je infekcija koja se lako prenosi, ali je uz pravovremeno liječenje i preventivne mjere moguće uspješno kontrolirati i spriječiti njeno širenje.

Osnovne mjere prevencije uključuju:
redovito pranje ruku, osobito prije jela i nakon upotrebe WC-a
održavanje higijene odjeće, posteljine i igračaka, uz redovito pranje na visokoj temperaturi
učestalo čišćenje prostora, posebno kupaonica i WC-a
podučavanje djece o važnosti higijene, kao i osiguranje da ne stavljaju ruke u usta nakon što su bile u kontaktu s kontaminiranim predmetima