Poremećaji u prehrani obično se pojavljuju u pubertetskoj, adolescentskoj dobi. Događaju se i djevojčicama i dječacima. Koliko god pričali o anoreksiji i bulimiji i dalje je prisutna stigma, nerazumijevanje društva. Ne samo društva već i onih koji bi takve stvari trebali prepoznavati, piše Dnevnik.

Kada bi magično rješenje da "samo treba više jesti" moglo upaliti - problema ne bi ni bilo. A problem je dubok. I ne događa se tamo negdje nekome već ljudima oko nas. Brojke otkrivaju razmjere.

"Ima nekih 30-40 tisuća specifično bolesnih od anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja. Onda na to još dodate ljude s kompulzivnim prejedanjem, nekih 40-ak tisuća do 100 tisuća, a od njih svih je 20-ak tisuća onih koji se žele liječiti. Potrebe su ogromne", rekao je Hrvoje Handl, psihijatar.

Kćer Petre Zrinke Čičak je s 10 godina razvila anoreksiju. Počelo je, kaže, stvarima kojima ne pridajete važnost. "Narezala bi hrenovku na 20 kolutića i onda svaki po pola. Jela bi rub sendviča, jela bi bjelanjak, žutanjak", rekla je.

Brodolom se dogodio u 2 tjedna… prestaje jesti, piti, pljuje slinu, prekida komunikaciju. "Ona je i razvila OKP. Točno u jedno vrijeme jedete doručak, ručak večeru. Hrana stoji na određenim mjestima na tanjuru. Ima svoj beštek. Ona nije sa mnom komunicirala".

Devet puta bila je hospitalizirana i hranjena putem sonde. U 8 godina varirala od 27 kilograma do 45. Nedavno je napunila 18 godina i prvi put u životu dobila menstruaciju bez poticanja lijekovima.

Posljedice za tijelo su pogubne i pomoć je donekle moguća kada se radi o djeci koju uzmete i dovedete u bolnicu. Problem je kada napune 18.

"Jer mi imamo u Hrvatskoj veliki problem što ne postoji nekakvo sustavno i organizirano liječenje odraslih pacijenata i pacijentica", rekla je Maja Krčelić Petrović, predsjednica Udruge (H)rana.

Oboljeli i njihove obitelji prolaze horor bolesti za koju nema tablete ili flastera, gipsa, nema magičnog štapića. Krpaju se sa sustavom koji ne pruža mnogo, plaćaju privatno psihijatre, čekaju na listi termin za dnevnu bolnicu.

Anoreksija ima najveću smrtnost među svim mentalnim bolestima. Pacijenti tijekom liječenja često budu prebacivani s gastroeneterologije na psihijatriju i obrnuto. Oni koji su to proživjeli kažu – gašenje je to požara u tijelu. Ali ne i u glavi. Za mnoge od njih nikada ne biste pomislili da boluju od poremećaja hranjenja dok ne bude prekasno. Sustav daje mrvice i potrebna je hitna promjena.

Priču pogledajte u videoprilogu reporterke Provjerenog Eme Branice.