Foto: PIXSELL

U Hrvatskoj je nakon 32 godine zabilježen slučaj gube, odnosno lepre - bolesti poznate iz biblijskih vremena.

Iz Ministarstva zdravstva su za Net.hr rekli da je riječ o stranom radniku iz Nepala. Već dvije godine živi u Hrvatskoj s obitelji. 

Guba je inače, kronična zarazna bolest koju uzrokuje bakterija. Uglavnom se prenosi kašljanjem ili kihanjem i potreban je dugotrajan kontakt sa zaraženim.

"Pacijentu je infekcija dokazana i dijagnosticirana u KBC Split u suradnji sa HZJZ-om, odmah nakon postavljanja dijagnoze započeta je odgovarajuća antibiotska terapija koja se uzima na usta i angažirana je epidemiološka služba koja je započela svoje mjere sa ciljem prevencije širenja, a rizik širenja je vrlo mali u ovom slučaju", kaže Mirela Pavičić Ivelja, predstojnica Klinike za infektologiju KBC-a Split.

"Promjene su najčešće po koži, one nisu toliko specifične. Mogu biti hiperpigmentacije, blijeda koža, koža koja je zahvaćena bude promijenjena, a između budu područja normalne kože. Mogu biti nekakve čvoraste promjene. Nije to lako posumnjati, ali kad imate podatak da osoba dolazi iz područja gdje bolesti ima, onda ipak infektolozi na to misle", rekla je Pavičić Ivelja.

Iz HZJZ-a su na svojim stranicama objavili priopćenje koje prenosimo u cijelosti: 

Lepra (Hansenova bolest) danas je rijetka i u potpunosti izlječiva bolest. U Hrvatskoj je nedavno zabilježen jedan uvezeni slučaj, pri čemu je oboljela osoba odmah dobila propisanu antibiotsku terapiju, a svi bliski kontakti su pravodobno identificirani i uključeni u program nadzora ili kemoprofilakse. Ne postoji ugroza za javno zdravlje niti rizik prijenosa bolesti pri uobičajenom socijalnom kontaktu ili na širu populaciju, a zdravstveni sustav provodi sve potrebne mjere u skladu s epidemiološkom strukom i s međunarodnim stručnim smjernicama.

Lepra, poznata i kao Hansenova bolest, rijetka je kronična zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Mycobacterium leprae. Danas je riječ o u potpunosti izlječivoj bolesti, uz dostupno i učinkovito liječenje antibioticima, koje se provodi prema jasno definiranim međunarodnim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. Bolest se razvija vrlo sporo. Vrijeme od zaraze do pojave simptoma može trajati više godina, ponekad i desetljeće ili dulje. Upravo zbog te dugotrajne inkubacije, osoba se može zaraziti izvan Hrvatske, a znakovi bolesti se mogu pojaviti tek znatno kasnije, neovisno o mjestu boravka. To je poznata i očekivana karakteristika bolesti, a ne pokazatelj aktualnog rizika za okolinu.

Važno je naglasiti da lepra nije lako prenosiva bolest. Prijenos zahtijeva dugotrajan, bliski kontakt s oboljelom osobom koja se ne liječi, i to u razdoblju od više mjeseci. Povremeni, kratkotrajni ili uobičajeni socijalni kontakti – na radnom mjestu, u javnom prijevozu, trgovinama ili zdravstvenim ustanovama – ne predstavljaju rizik za prijenos bolesti. Većina ljudi koji dođu u kontakt s bakterijom nikada ne razvije bolest. Kada se bolest dijagnosticira i započne liječenje, zaraznost prestaje vrlo brzo, najčešće unutar nekoliko dana od početka terapije. Osoba koja se liječi ne predstavlja rizik za svoju okolinu. Zbog toga se lepra u suvremenoj javnozdravstvenoj praksi promatra kao bolest koja se kontrolira medicinski, a ne društvenim ili restriktivnim mjerama.

U Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, ne postoje autohtoni slučajevi lepre već desetljećima. Povremeno se mogu zabilježiti pojedinačni, uvezeni slučajevi, što je očekivano u svijetu s intenzivnim putovanjima i globalnom mobilnošću. Takvi slučajevi ne predstavljaju prijetnju javnom zdravlju, jer zdravstveni sustav ima znanje, iskustvo i jasno propisane postupke za njihovo zbrinjavanje.

U tom je kontekstu važno istaknuti da je u Republici Hrvatskoj nedavno potvrđen jedan uvezeni slučaj lepre. Po postavljanju dijagnoze, odmah je propisana antibiotska terapija te su u kratkom roku identificirani su svi bliski kontakti oboljele osobe, koji su uključeni u odgovarajući postupak pregleda, kemoprofilakse, liječenja ili praćenja, u skladu s važećim stručnim smjernicama. Po dobivanju antibiotika oboljela osoba vrlo brzo prestaje biti zarazna, pa naglašavamo da u ovom trenutku ne postoji ugroza za širenje bolesti.

Hrvatski zdravstveni sustav u potpunosti je pripravan za svaku epidemiološku situaciju, bila ona uobičajena ili ne, te se svaka bolest brzom dijagnostikom i donošenjem epidemioloških mjera i mjera liječenja stavlja pod kontrolu. U slučaju potvrde bolesti, provodi se standardni epidemiološki postupak: oboljeli dobiva potrebnu terapiju, identificiraju se bliski kontakti oboljele osobe, koji se potom pregledaju i, prema potrebi, prate ili preventivno liječe. Bliskim kontaktom, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, smatra se osoba koja je bila u dugotrajnom, redovitom i neposrednom kontaktu s neliječenim bolesnikom, primjerice članovi kućanstva. Ovakav ciljano usmjeren pristup osigurava zaštitu zdravlja bez nepotrebnog uznemiravanja šire javnosti.

Javnozdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj svakodnevno prati i zbrinjava velik broj različitih zaraznih bolesti. Javnost se obavještava onda kada postoji stvarni i relevantni rizik za širu populaciju, uz jasne upute kako se taj rizik može smanjiti. Kod bolesti poput lepre, gdje je rizik ograničen na vrlo uzak krug bliskih kontakata i gdje se svi potrebni postupci provode individualno, nema potrebe za izvanrednim mjerama niti za zabrinutošću građana. Cilj javnozdravstvenih institucija je zaštita zdravlja stanovništva, uz poštivanje privatnosti oboljelih i sprječavanje stigmatizacije. Upravo takav, stručan i razmjeran pristup predstavlja temelj suvremenog javnog zdravstva i preporučen je u svim relevantnim međunarodnim smjernicama.