Svake godine vode se dvojbe i postavljaju pitanja oko toga smiju li se brati "vjesnici proljeća" i u kojim količinama.

Naime, vjesnici proljeća su zaštićene vrste i ako uberete jednu visibabu za vlastitu vazu neće biti problema, no uberete li ju i prodate bez dopuštenja Ministarstva kulture, platit ćete paprenu kaznu.

Prodaja zaštićenoga cvijeća kažnjava se od sedam, za fizičku, do čak 200 tisuća kuna, za pravnu osobu.  Za branje cvijeća u nacionalnim parkovima, kazne su još veće.
 
Visibaba spada u kategoriju zaštićene vrste, što znači da se smije sakupljati u komercijalne svrhe, ali samo uz dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, koje u izdanom rješenju propisuje mjere zaštite i količinu koja se smije sakupiti.

Za sakupljanje za osobne potrebe nije potrebno ishoditi dopuštenje Ministarstva, no ipak postoje neka ograničenja i pravila. Takvo sakupljanje podrazumijeva najviše 5 komada dijelova (lukovica, korijen), po 1 kg listova i cvjetova te 2 kg stabljike.

Osim visibaba najčešće se sakupljaju šumarice, proljetni drijemovac, pasji zub, jaglaci, ciklame, đurđice te razne vrste kukurijeka. Velika većina ovih proljetnica je na popisu zaštićenog bilja što znači da za njihovo korištenje u komercijalne svrhe treba ishoditi dopuštenje Ministarstva.

Važno je spomenuti i strogo zaštićene vrste koje je zabranjeno brati. To su velecvjetni kukurijek, kockavica, velika sasa te Blagajev likovac.