Damir Draganić iz Krapine posljednjih se šest godina bavi proizvodnjom voćnih likera i rakija. Sve je počelo, kaže, kada su prijatelji u Radoboju počeli saditi kruške. – I ja sam ih posadio, no pokazalo se da je zemlja loša, odnosno nije bila pogodna za uzgoj voća. Zato sam na svoju zemlju posadio 320 lješnjaka. Imam i po 30 - ak kruški, jabuka, šljiva, no najviše je lješnjaka. Stoga sam počeo raditi likere – priča Damir.

U njegovom asortimanu može se pronaći liker od lješnjaka, izabele, višnje i limuna. Najviše proizvodi rakije šljivovice, no ova je godina jako slaba, jer nema puno šljiva. Drugi glavni proizvod su mu likeri od lješnjaka i izabele. - Na lješnjak sam najponosniji, to je moj originalni 'autorski' proizvod. Neki prave krem liker od lješnjaka, ali ovakav nitko. Pravio sam liker od oraha, što rade mnogi, a imam puno lješnjaka, rekao sam, 'ajde da probam napraviti i od lješnjaka. Radio sam po sličnoj špranci i ispalo je da je odličan, možda i najbolji od mojih likera – zadovoljan je Draganić. Za proizvodnju likera i rakija Damir se educirao na razne načine, preko prijatelja, interneta, iz knjiga, a pohađao je i školu za kuhanje rakije i likera u Poljoprivrednoj školi u Bedekovčini. No, najviše se nauči iz grešaka.

– Najbolje naučite kad nešto zaribate, bilo je puno isprobavanja, nadopunjavanja i usavršavanja recepata. Baza za likere je rakija od jabuke – priča Damir. Svoje proizvode prodaje na kućnom pragu, na sajmovima te u gostionicama, a puno toga i daruje, upakirano u staklene ukrasne bočice, pljoske, poklon – pakete. – Puno je papirologije u proizvodnji alkohola, imam sve papire. Godišnje prodam oko 200 litara rakije. No zarade, barem za sada, nema, tek zadnju godinu sam negdje na nuli, sve što od ovoga zaradim, to i uložim. Ne živim od toga, bavim se i keramikom. Sve radim sam – kaže Damir, koji će u budućnosti možda i proširiti proizvodnju i asortiman.