Odzvonilo je financijskim nepodopštinama lokalnih i državnih političara. Naime, zakonodavac je zakonski uredio na koji način isti mogu raspolagati općinskim, gradskim, županijskim i proračunima ministarstava kojima su na čelu. Hrvatski sabor je većinom glasova (oporba je izašla) donio Zakon o fiskalnoj odgovornosti, po kojemu će od 1. siječnja 2011. čelnici proračunskih ili izvanproračunskih korisnika te lokalnih jedinica, utvrdi li se da su prekoračili proračunski okvir, podnositi mandate na raspolaganje.

Izjave o odgovornosti

Zakon se odnosi na proračunske i izvanproračunske korisnike, stoji u tekstu zakona, kao i na čelnike jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te čelnike proračunskih i izvanproračunskih korisnika lokalnih jedinica. Za lokalne čelnike predviđene su odredbe o odgovornosti i stavljanju mandata na raspolaganje tijelima koja su ih imenovala, odnosno sukladno propisima kojima je utvrđen njihov izbor.

Pojednostavljeno, ako neki čelnik općine ili grada (župan, ministar ili drugi dužnosnik) radi mimo zakona i, primjerice, zaduži se preko mjere, više neće moći proći nekažnjeno i ostati na svojoj funkciji.

Zakonske odredbe predviđaju da se ukupni rashodi općeg proračuna (središnji poračun i proračuni lokalnih jedinica te financijski planovi izvanproračunskih korisnika) godišnje smanjuju za najmanje jedan postotni bod u procijenjenom BDP-u. To bi se smanjenje provodilo dok primarni fiskalni saldo ne bude nula ili pozitiva. Zakon utvrđuje i fiskalna pravila u okviru kojih će Vlada provoditi svoju fiskalnu politiku, a cilj je, kažu u Vladi, smanjenje deficita kako bi se omogućilo da se potrošnja u potpunosti financira iz prihoda, a zaduženje isključivo radi podmirenja obveza ili razvoj.

Zakon uvodi i institut izjave o fiskalnoj odgovornosti koju ministri, župani, gradonačelnici i načelnici daju godišnje i kojom potvrđuju da su zakonito, namjenski i svrhovito koristili sredstva, te učinkovito i djelotvorno funkcioniranje sustava financijskog upravljanja i kontrole.

Zlatarski slučaj

U našoj županiji, nažalost, imamo primjer jednog grada koji je financijski posrnuo. Ne želeći nikome pripasati nešto za što nije procesuiran, odnosno protiv njega nije podignuta (pravomoćna) optužnica, Grad Zlatar navodno je vrlo jasan egzemplar ne baš dobrog financijskog poslovanja. Sadašnja vlast preuzela je dugove od bivše koalicije predvođene gradonačelnikom Marijanom Đurekom od preko 30 milijuna kuna, računajući i dugoročne obaveze prema bankama. Da je ovaj zakon ranije donesen, slažu se upućeni, do ovakvih zaduženja u gradu ne bi došlo. No, valja napomenuti i da se po postojećem zakonu jedinica lokalne vlasti ne može zadužiti za više od 20 posto od proračuna.

Za komentar novog zakona pitali smo zlatarskog gradonačelnika, dr. Miroslava Kopjara, koji je naslijedio „vruću“ gradonačelničku fotelju u tom središtu zagorskog istoka.

- Pozdravljam donošenje zakona i kamoli sreće da je prije bio na snazi pa se mi u Zlataru ne bi već godinu i pol borili s teškim financijskim dubiozama. Svatko mora biti odgovoran prema poslu koji obavlja, a pogotovu mi koji smo po prvi puta u novijoj hrvatskoj povijesti neposredno izabrani na funkcije. Vjerujem da će Zakon o fiskalnoj odgovornosti donijeti reda u radu lokalne uprave i da će biti razvidnije trošenje novaca poreznih obveznika - rekao je Kopjar, napomenuvši da je svaki savjestan čelnik uvijek, bilo zakona ili ne koji to regulira, moralno obavezan da postupa s društvenim novcem u maniri dobrog gospodara.

Zakašnjeli zakon?

Nakon donošenja zakona, već su se u sabornici mogle čuti priče iz oporbenih klupa, kao i sumnje da je on prekasno donijet i da je to određeni spin ove Vlade čiji će zakoni obvezivati tek neku novu Vladu. Vladajući, točnije ministar financija Ivan Šuker tvrdi da će se ovim putem osigurati da se vodi računa o svakoj kuni građana koja se slije u državni proračun. Bilo kako bilo, ovaj zakon zasigurno je korak naprijed u dobrom smjeru i sprječavanju korupcije i malverzacija na svim razinama vlasti. Samo da bude striktna kontrola nad donesenim zakonom da on ne bi ostao tek „mrtvo slovo“ na papiru.