Zagorski poduzetnik Željko Miketić nalazi se u požeškom zatvoru na odsluženju troipolgodišnje zatvorske kazne. Miketića je donjostubički sud 2004. osudio za prijevare na 4 godine i 10 mjeseci zatvora, a Županijski sud u Zlataru smanjio mu je kaznu na 3 godine i 6 mjeseci zatvora.

Nekadašnja poduzetnička uzdanica donjostubičkog kraja bio je optužen za 32 kaznena djela prijevare u stjecaju, prvostupanjski ga je sud osudio za njih 20, a viši sud odbacio 7 prijevara. Miketić se bavio novčarskim poslovima i ujesen 1998. godine zapao je u financijske teškoće.

No, on je i dalje dopuštao da ljudi kod njega ulažu novac uz mjesečnu kamatu od 3 posto, znajući da im novac neće moći vratiti jer nije mogao naplatiti svoja brojna potraživanja. Po sudskoj presudi mora obeštetiti klijente koji su ga tužiti, a u državni proračun uplatiti oko 2 milijuna kuna.

Iako bolestan, smješten iza rešetaka

Miketić je prvi puta na odsluženje zatvorske kazne pozvan lani u lipnju, ali je molbom odgodio zatvaranje zbog zdravstvenih razloga. Kad je medicinski vještak prosudio da njegovo stanje nije tako ozbiljno da se ne bi mogao liječiti u zatvoru, Miketić je ponovno zatražio još malo vremena da opskrbi ženu i djecu za vrijeme dok neće biti na slobodi.

Dobio je još malo vremena, a onda se sam 5. ožujka javio u zagrebački zatvor u Remetincu iz kojeg je prebačen u Požegu. Ovakvome raspletu događaja malo se tko nadao u Zagorju jer je Miketić prvi poznati zagorski poduzetnik, pa i hrvatski, koji je po pravomoćnoj presudi otišao u zatvor.

Tim više što je Miketić jedan od najsimpatičnijih domaćih takozvanih tajkuna, koji nije izgubio šarm ni u sudskim hodnicima. Pojavljivao se na svakoj raspravi i uvijek je bio spreman odgovoriti na svako novinarsko pitanje. Miketić je bio omiljen i među svojim dužnicima koji su ga većinom doživljavali kao heroja.

Svojom si obranom priskrbio zatvor?

Miketić je jedini ovdašnji poduzetnik koji je na sudu rekao da nikad nije bio u financijskim teškoćama (?) i da je do zadnjeg vjerovao da će moći vratiti uloženi novac. Time se sam, tvrde upućeni, strpao u zatvor jer da se skrušeno pokajao i rekao da se našao u novčanim problemima iz kojih se više nije mogao izvući, malo kojega bi ga vijeće osudilo.

Priznao je, a što su mu suci i tužitelji, pretpostavljamo, povjerovali, da su njegova potraživanja daleko veća od dugovanja. Samo što su rijetki vraćali novac, pogotovo kad se pročulo da su Miketićeva kola krenula nizbrdo. A onda je došao put u Ameriku pred Uskrs. Priča da se za put u SAD s obitelji odlučio slučajno, nije baš držala vodu u sudnici jer je vize za Ameriku podigao ranije.

I kad se vratio iz američkog egzila, Miketića je u Hrvatskoj dočekao pritvor, iz kojeg je izašao za manje od mjesec dana. Uslijedile su nebrojena sudska ročišta i Miketić se u međuvremenu razbolio i sve su češće bile odgode njegova suđenja u Zlataru za 13 automobila, čije je novac od prodaje, tvrdi se u optužnici, zadržao za sebe.

Kako je vrijeme prolazilo, Miketiću su mnogi, koji su jedno vrijeme dobro živjeli oplođujući novac u njegovoj štedionici, okrenuli leđa. Novac i slava raspršili su se kao balon od mjehurića i malo se tko više sjeća šarmera s bradicom koji se prije deset godina smiješio sa stranica jednog davno ugaslog mjesečnika, uživajući na safariju u Africi.

Malo tko se sjeća i galantnog Zagorca kojemu su se veselili vlasnici trgovina s dizajnerskom odjećom. Miketić bi u zatvoru trebao ostati sve do 13. kolovoza 2010. godine.