Osobe koje su u cijelosti izdržale najmanje deset godina zatvora za kaznena djela protiv života, tijela, osobnih sloboda ili spolnog integriteta, a za koje sud utvrdi da je vrlo vjerojatno da će ponovno počiniti teško kazneno djelo, mogle bi nakon isteka kazne biti smještene u posebnu ustanovu, piše Index.

Predviđa to prijedlog Zakona o tretmanu i smještaju osoba po punom izvršenju kazne zatvora, o kojem je 3. kolovoza otvoreno javno savjetovanje koje traje do 1. rujna. Predloženo je da zakon stupi na snagu 1. siječnja 2027.

Zakonom bi se uveo dosad nepostojeći pravni mehanizam za postupanje s osobama koje su kaznu zatvora u cijelosti izdržale, ali kod kojih je utvrđen visok rizik od ponavljanja teških kaznenih djela.

U obrazloženju prijedloga navodi se da se takve osobe danas nakon isteka kazne puštaju na slobodu jer ne postoji zakonska osnova za njihovo daljnje zadržavanje. Predložena mjera ne bi predstavljala kaznu, nego bi joj svrha bila otklanjanje buduće opasnosti.

Tko bi mogao biti smješten nakon odslužene kazne

Zakon bi se odnosio na osobe koje su u potpunosti izdržale kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od najmanje deset godina za kazneno djelo protiv života, tijela, osobnih sloboda ili spolnog integriteta druge osobe.

Za određivanje tretmana i smještaja moralo bi biti ispunjeno više uvjeta, a sud bi morao utvrditi da kod te osobe prevladavaju nasilna obilježja ličnosti zbog kojih je vrlo vjerojatno da će počiniti teže kazneno djelo.

Cilj je smanjiti opasnost od novog kaznenog djela te postupna rehabilitacija i priprema osobe za povratak u zajednicu.

Postupak bi počinjao još tijekom izdržavanja kazne. Kaznionica ili zatvor morali bi najkasnije šest mjeseci prije isteka kazne posebnom Povjerenstvu dostaviti izvješće o procjeni vjerojatnosti da bi osoba mogla ponovno počiniti kazneno djelo te obavijest o datumu isteka kazne.

Povjerenstvo bi zatim pribavilo izvješća nadležnog ureda za probaciju i tijela za socijalni rad, po potrebi i drugu dokumentaciju, te odredilo dva neovisna psihijatrijsko-psihologijska vještačenja.

Na temelju prikupljenih podataka Povjerenstvo bi sudu moglo predložiti određivanje tretmana i smještaja. Konačnu odluku donosilo bi vijeće od tri suca županijskog suda nadležnog prema mjestu izdržavanja kazne, nakon saslušanja osobe na koju se prijedlog odnosi. Postupak bi bio izvanparnični, javnost isključena, a sud bi morao postupati bez odgode.

Osoba bi imala pravo na odvjetnika, a ako ga sama ne izabere, sud bi joj ga postavio po službenoj dužnosti.

Protiv rješenja kojim se određuju tretman i smještaj mogla bi se podnijeti žalba u roku od osam dana. O žalbi bi odlučivalo vijeće od pet sudaca Vrhovnog suda, a žalba ne bi odgađala izvršenje rješenja.

Smještaj nema unaprijed određeno trajanje

Tretman i smještaj trajali bi dok postoje razlozi zbog kojih su određeni. Prijedlog, dakle, ne propisuje unaprijed koliko mjeseci ili godina osoba može provesti u ustanovi.

Sud bi svakih 18 mjeseci morao preispitati potrebu za daljnjim tretmanom i smještajem.

Za provedbu tretmana i smještaja država bi osnovala posebnu ustanovu. Osnivačka prava u ime države ostvarivalo bi Ministarstvo zdravstva, a ustanovu bi uredbom osnovala Vlada.

Uvjeti smještaja morali bi biti bitno različiti od uvjeta izvršavanja kazne zatvora te usmjereni na rehabilitaciju, postupno smanjivanje rizika, ublažavanje ograničenja i pripremu korisnika za povratak u zajednicu.

Za svakog korisnika stručni tim morao bi u roku od 30 dana od smještaja izraditi individualni plan tretmana. Plan bi se usklađivao svakih šest mjeseci ili kada nastupe bitne promjene u stanju korisnika.

Tretman bi obuhvaćao individualni psihološki, psihijatrijski, psihosocijalni i socijalnopedagoški rad, psihosocijalnu podršku, radnu terapiju, obrazovne i strukovne programe te programe upravljanja agresijom i impulzivnim ponašanjem.

Ustanova bi istodobno imala sigurnosni režim razmjeran riziku osoba koje su u nju smještene. On bi uključivao kontrolirani ulaz i izlaz, videonadzor zajedničkih prostora, evidenciju posjeta, sigurnosne procjene te posebne protokole za pokušaj bijega, nasilje, samoozljeđivanje i talačke situacije.

U početnoj fazi pet korisnika

Za početak rada ustanove trebalo bi zaposliti najmanje 14 djelatnika - ravnatelja, pravnika, ekonomista, specijalista forenzičke psihijatrije, psihologa, socijalnog pedagoga, socijalnog radnika, radnog terapeuta te pet stručnih radnika za poslove osiguranja.

Za zapošljavanje je u 2027. predviđeno 300.000 eura, uz pretpostavku zapošljavanja deset djelatnika od 1. srpnja 2027. Od početka 2028. za plaće svih 14 djelatnika trebalo bi osigurati 720.000 eura godišnje.

U početnoj fazi rada u ustanovi bi, prema procjeni iz prijedloga, bilo smješteno pet korisnika. Za materijalne i operativne troškove, odnosno "hladni pogon", trebalo bi osigurati 200.000 eura u 2027., a od 2028. nadalje 480.000 eura godišnje.

Točan datum početka rada ustanove nije određen. Prijedlog propisuje da Vlada uredbu o njezinu osnivanju mora donijeti u roku od šest mjeseci od stupanja zakona na snagu. U istom roku Hrvatski sabor trebao bi imenovati Povjerenstvo, a ministar zdravstva donijeti pravilnik kojim će se urediti standardi prostora, opreme i radnika.