U medijima su se pojavile informacije o većem broju oboljelih osoba  od mišje groznice  na području Medvednice, a manji broj na području Siska, Ivanić Grada, Samobora, Gornje i Donje Stubice. No, dr. Ivan Lipovac, epidemiolog iz Zavoda za javno zdravstvo Krapinsko - zagorske županije rekao je kako on ne zna otkuda te informacije o zaraženima s područja Gornje i Donje Stubice. Potvrdio nam je zasada tek jedan slučaj oboljele osobe od mišje groznice s područja Stubičkih Toplica, za koju, kaže, da nije boravila na Sljemenu.

- Sljeme je endemska zona i jedno od prirodnih žarišta, ali voluharice vam se nalaze i na poljima, livadama, a Stubičke Toplice već i jesu obronci Sljemena - rekao je epidemiolog Lipovac te dodao kako su i prijašnjih godina bilježili pojedinačne slučajeve oboljelih od mišje groznice.

Mišoliki glodavci su prirodni rezervoari i prenositelji virusa. Kod nas u Hrvatskoj su to: riđa voluharica i žutogrli miš, a uz njih u manjoj mjeri i šumski miš, poljski miš te livadna voluharica. Čovjek se može zaraziti izravnim ili posrednim kontaktom s izlučevinama kao što su mokraća, izmet ili slina zaraženih glodavaca, udisanjem aerosola ili prašine koja sadrži uzročnike, unosom uzročnika iz izlučevina zaraženih glodavaca kroz oštećenu kožu ili sluznicu oka, nosa i usta onečišćenim rukama ili kontaminiranom ili zagađenom vodom ili hranom kao npr. neoprani šumski plodovi neposrednim kontaktom sa zaraženim glodavcima. Bolest se najčešće ne prenosi sa čovjeka na čovjeka.

Bolest se najčešće manifestira 1 do 2 tjedna nakon izlaganja inficiranoj izlučevini glodavca (vrlo rijetko inkubacija može trajati i do 8 tjedana) naglim nastupom visoke tjelesne temperature, praćene zimicom i jakom glavoboljom, nakon kojih slijede jaki bolovi u trbuhu i leđima, koji mogu biti praćeni mučninom i povraćanjem, zamućenim vidom te ponekad crvenilom lica i osipom.

Kasniji se simptomi bolesti mogu manifestirati smanjenom količinom izlučivanja urina i razvitkom zatajenja bubrega, ali i naglim padom tlaka, pojavom krvarenja i razvojem stanja šoka. Važno je napomenuti da se čovjek može zaraziti i u zatvorenim prostorima u kojima mogu boraviti glodavci, poput podruma, garaže ili tavana.

Iz tvrtke Salubris koja se bavi deratizacijom ističe kako su po zakonu sve jedinice lokalne samouprave dužne dva puta godišnje provoditi preventivnu deratizaciju na svom području. Neki se toga pridržavaju, neki samo  jednom godišnje, a neki uopće ne. Deratizacija je skup različitih mjera koje se provode s ciljem suzbijanja štetnih glodavaca koji su rezervoari i prijenosnici uzročnika zaraznih bolesti.