U Hrvatskoj se  obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u spomen na 22. rujan 1999. kada su na zagrebačkom općinskom sudu ubijene tri žene - supruga u brakorazvodnoj parnici, njezina odvjetnica i sutkinja. U znak sjećanja na 300 ubijenih žena žrtava nasilja u Hrvatskoj u proteklih 10 godina u cijeloj su zemlji pušteni crni baloni. U Hrvatskoj je od 1. siječnja do 31. kolovoza ove godine ubijeno 11 žena, a zabilježeno je i 11 pokušaja ubojstava.

Osnovna je poruka da nasilje treba prijaviti. Statistika je porazna. Prijavi se tek jedno od barem 10 slučajeva nasilja u obitelji, 30 žena svaki dan trpi neki oblik nasilja od sadašnjeg ili bivšeg supruga.

Nasilje nad ženama na području Krapinsko – zagorske županije nije u drastičnom padu, niti se bilježi povećanje, a same podatke evidentiraju Centri za socijalnu skrb. Gotovo svakodnevno izvješća naše Policijske uprave krapinsko - zagorske bilježe neku vrstu nasilja u obitelji. Na području Krapinsko - zagorske županije  djeluje Obiteljski centar koji žrtvama nasilja pruža savjetodavnu pomoć i provodi preventivne aktivnosti. 

Nasilje se očituje na nekoliko osnovnih načina, kao: fizičko, seksualno, psihološko te ekonomsko. Većina je nasilja kombinacija fizičkog, seksualnog i psihološkog nasilja.Fizičko nasilje obuhvaća: guranje, povlačenje za kosu, udaranje nogama i rukama, paljenje, ugrize, davljenje, trganje odjeće s osobe, gađanje predmetima, bacanje ili uništavanje stvari po kući, mučenje, ubojstvo...

Seksualno nasilje je svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe, bilo da žrtva nije dala pristanak ili ga nasilnik i nije mogao dobiti jer se radi o djetetu ili nemoćnoj osobi. U tu vrstu nasilja spadaju: prisiljavanje na seks, neželjeno dodirivanje, prisiljavanje na neženjene seksualne postupke, silovanje, prisiljavanje na seks bez zaštite, prisiljavanje na gledanje pornografije, prisiljavanje na snimanje seksualnog odnosa i radnji...

Psihološko nasilje sastoji se od različitih oblika izrugivanja, prigovora, prijetnji, izolacije, maltretiranja, zastrašivanja, uhođenja, kontroliranja telefona, pošte i osobnih stvari, prijetnja samoubojstvom, javnih napada i ismijavanja u javnosti i sl.

Ekonomsko nasilje prvenstveno se odnosi na nejednak nadzor nad pristupom zajedničkim resursima, uskraćivanje pristupa novcu, zaposlenju ili obrazovanju, neplaćanje alimentacije, zahtijevanje da se opravda svaki sitni trošak, a u širem se smislu odnosi i na uništavanje imovine i krađu.