Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, u trajanju od najmanje pet tjedana, propisuje hrvatski Zakon o radu. U slučaju da poslodavac ne omogući radniku korištenje godišnjeg odmora, radnik takvog poslodavca može tužiti za naknadu štete te prijaviti nadležnom inspektoratu.

Međutim, raspored godišnjih odmora za radnike utvrđuje poslodavac sukladno članku 85., stavak 1. Zakona o radu. To znači da radnik ne može sam sebi odrediti raspored godišnjeg odmora kroz kalendarsku godinu. Pri određivanju rasporeda godišnjih odmora radnika poslodavac mora radniku najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja, a pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor raspoložive radnicima, piše Mojposao.net.

Zanimljivo je spomenuti da se među najteže prekršaje poslodavca, između ostalog, ubraja ako s radnikom sklopi sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. Za takav prekršaj predviđena je novčana kazna od 61.000,00 do 100.000,00 kuna za poslodavca kao pravnu osobu.