Ivica Miletić (35), 100-postotni invalid koji je u studenome prošle godine pokušao ubiti suprugu Meri (32) ispalivši u nju nekoliko hitaca, bio je žrtva dugogodišnjeg zanemarivanja i psihičkog maltretiranja, tvrdi njegova majka Ana (60), koju smo posjetili u njezinoj skromnoj kući u Zlataru dan nakon početka suđenja kakvo se ne pamti na Županijskom sudu u Zlataru.


Miletić, koji je u pritvoru u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj od 14. studenoga prošle godine, kada se nakon što je pucao u ženu sam predao policiji, posljednjih je godina životario praktički nepokretan, prikovan uz kolica. Obolio je na ratištu, od virusnog oboljenja koje mu je zahvatilo leđnu moždinu.

Meri je bila njegova druga supruga, koja je u prvom braku rodila dvoje djece, a Ivica je imao dvoje otprije. U braku su dobili još dvoje djece, od koje je sada samo 12-godišnji sin zajednički, a jednogodišnja curica plod je nevjere koju Meri nije krila.

Ostala djeca danas su raspršena na sve strane: kod bivše Ivičine žene, kod ujaka, kod bivšeg Merina muža, a s bakom Anom danas je još samo Merin posinak Suzan (15). Najmlađe dijete, malu Lauru, Meri je odvela k svom ljubavniku Iliji, s kojim živi u trošnoj kućici u selu Bukovcu, gdje je, kako kaže baka Ana, i vrag rekao laku noć.

- Ivan je znao da ga Meri vara s Ilijom jer bi bila s njim cijele noći u sobi pokraj, čuo ih je. Znala je da ne može ništa jer je nepokretan - dodala je baka, koja nije znala što učiniti kad je te “proklete noći” na vratima ugledala okrvavljenu Meri, ne znajući treba li juriti sinu da se ne ubije ili pomoći njoj. Ivica je, rekao je na sudu, pucao u Meri kad mu je rekla da curica, “hvala Bogu, nije njegova”.


Optuženi Ivica Miletić (35)

Posinak: Tukla nas je i zatvarala u svinjac

Tukla nas je, zatvarala u svinjac - kaže Ivičin sin Suzan, koji žali za ocem jer je, kaže, bio dobar i brižan, ali nemoćan. - Nije ga okupala godinu dana, držala ga je gladnog i žednog - potresena je Ivičina majka, koja je sve znala jer je njezina kućica pokraj sinove, koja nakon krvave večeri stoji zaključana. U staklarskoj radionici koju su imali Miletići sada radi Ivičin brat.

- Sama skrbim za unuka, s mirovinom od 1500 kuna. Meri je dignula s Ivičine knjižice sav novac, ne davši za djecu ni lipe - kaže baka, koja se nada da će Centar za socijalnu skrb uvažiti njezinu molbu za pomoć. Želja joj je samo da joj sina blago osude. - Plakao je neprestano. Molio je Meri da se promijeni, da bude opet kao nekad, ali ona ga je psihički maltretirala ne bi li ga izludjela i strpala u Vrapče.

Meri: Još imam metke u glavi i jetri

Priča Ivičine supruge je, razumljivo, drugačija. - Ja sam bila i muško i žensko u toj kući, a maltretirao je on mene, ne ja njega. Tražio je da potpišem da se svega odričem, rekao mi je da će me ubiti i da je kupio pištolj. Kad je prijetio, obavijestila sam policiju, ali nitko nije reagirao.

Da me nije maltretirao, zar bih se pokušala objesiti prije sedam godina? Spasila me svekrva, valjda je Bog tako htio. Ispalio je u mene najmanje šest metaka, od kojih su mi neki još u tijelu. Još dok sam bježala, pucao je za mnom - rekla nam je u telefonskom razgovoru Meri, koja će uskoro na vađenje jednog od zrna iz trbuha, a oni u sljepoočnici i jetri ne smiju se dirati.

Živi od porodiljne naknade, jer je obrtnica za staklarsku radionicu glasila na nju. Ilija, s kojim sada živi, više nije zaposlen.

Izvor: Jutarnji list