U nedjelju, 2. veljače, je Međunarodni dan zaštite močvare i močvarnih staništa. Na taj je dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica. Konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa. Do sada joj je pristupilo 172 države, koje su čak 2250 područja proglasila vlažnim područjima od međunarodnog značaja i koji ukupno zauzimaju površinu od 2 149 748 km2.

Tema ovogodišnjeg dana je “Zaštita močvara za našu zajedničku budućnost” (“Protecting Wetlands for Our Common Future”).  Močvare i ljudi život su isprepleteni. Močvare su ključne za našu dobrobit. Bilo da se radi o opskrbi čistom vodom, služeći se kao izvor hrane ili štiteći nas od ekstremnih vremenskih nepogoda, zdrave močvare predstavljaju naše blagostanje. Ovogodišnja tema usredotočena je na dva ključna koncepta: naše jedinstvo i našu budućnost. Vrednovanjem i zaštitom ovih bogato bioraznolikih, produktivnih ekosustava – i inspirirajućim djelovanjem u njihovo ime – zajedno možemo zaštititi našu zajedničku budućnost i blagostanje. 

U močvarna staništa ubrajamo sve stalne ili povremene vode stajačice i tekućice, poplavne šume i travnjake te obalu mora. Močvarna staništa su od velike važnosti radi svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, uz njih je vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja. Vrijednost močvarnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje vode. Ona su genske banke biološke raznolikosti, staništa brojnih gospodarski važnih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije.

Zbog stalne prisutnosti čovjeka danas predstavljaju i iznimnu kulturnu  i turističku vrijednost. Najstarije civilizacije razvile su se upravo na močvarnim područjima Eufrata, Tigrisa i Nila jer su rijeke i plodna, redovito plavljena tla uz njihove obale pružale dovoljno hrane. Otprilike svaki osmi čovjek zarađuje za život koristeći močvarna područja na način koji također osigurava hranu, zalihe vode, prijevoz i slobodno vrijeme.

Hrvatska ima pet takvih Ramsarskih područja: parkove prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, Delta Neretve te ornitološki rezervat ribnjaci Crna Mlaka.

Močvarna staništa su najugroženiji ekološki sustavi, zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernoga iskorištavanja njihovih resursa. Od 1900. godine izgubljeno je 64% močvarnih područja u svijetu. Cilj Ramsarske konvencije je taj pad zaustaviti i osigurati očuvanje i razumno korištenje močvara u cijelom svijetu, kako u svrhu očuvanja biološke raznolikosti tako i u svrhu osiguranja dovoljno prirodnih resursa za ljude koji ovise o močvarnim sustavima, a to smo svi mi!

Tekst: Javna ustanova Zagorje zeleno
Fotografija: https://www.worldwetlandsday.org/materials