Dvije školske ekipe i generacije proteklog su vikenda proslavile malu maturu, odnosno 50. i 30. obljetnicu od završetka osnovne škole u Novom Golubovcu. Generacija učenika, danas ozbiljnih i naočitih ljudi, koja je zbogom osnovnoj školi u Novom Golubovcu rekla školske godine 1968./69. proslavila je svoju 50. obljetnicu.

Točno prije pet desetljeća rastali su se od školskih klupa i svojih kolega. Evo tko se sve odazvao druženju najprije u školskim klupama, a kasnije i na domjenku u društvenom domu uz živu glazbu: Stjepan Matijević, Dragutin Gradečak, Jakob Šaško, Ivan Šaško, Josip Šrajbek, Tomislav Mastelić, Stjepan Bistrović, Janko Grabotek, Andrija Culjak, Mirko Gradečak, Tomo Bistrović, Marija Žalac, rođena Šrajbek, Ljubica Kovačić, rođena Šrajbek, Nada Levanić, rođena Gradečak, Branka Malogorski, rođena Horvat, Vesna Tomašković, rođena Đunđek, Višnja Vugrek, rođena Labaš, Vilma Grujić, rođena Kresonja, Katica Tabal, rođena Šaško, Julijana Malogorski, rođena Bistrović, Marija Gradečak, rođena Brozd te nastavnici Krešo Miolčić i Branka Miolčić.

Za svog pokojnog razrednika Ivicu Čemeljića kupili su prigodni aranžman kojim će ukrasiti njegov grob. Branka Malogorski, organizatorica susreta, istaknula je kako im je ovo bio prvi susret nakon 50 godina od završetka osnovne škole, a nekima i prvi susret s kolegama, stoga su se neki jedva prepoznali. Na druženju su se jako zabavili, a već je pala ideja za sljedeći susret za godinu dana. Tridesetu obljetnicu od završetka osnovne škole proslavila je i generacija 1988./89. Druženju su odazvali Tomislav Miolčić, Vedran Malogorski, Mario Gredačak, Robert Sokolić, Robert Kelemen, Petar Brozd, Mario Bujanić, Marina Bistrović, rođena Bajsić, Sanja Marija Bujanić, Božica Hojsak rođena Šumiga, Nadica Malogorski Vuhinjak, Ljubica Žvigač, Dijana Bezak, rođena Matko, Ljiljana Cvetko rođena Sokolić, Anica Kranjčec Vugrek i Diana Canjuga rođena Brozd.

Zanimljiva je činjenica da su maturu ove dvije generacije slavila isti dan, u jednoj su se našli roditelji, a u drugoj njihova djeca, pa je bilo zezanja na školskom hodniku u smislu: Kaj ste došli, nije roditeljski sastanak i slično. I bez obzira kaj smo je čuli sto puta i što je to već izlizana fraza, ali kako čovjek ide stariji, sve više se češće sjeti one 'Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba'.