Blagoslov domova ne vrši se zbog novaca, nego se ta praksa ustalila jer je tako najlakše izvršiti vjerničku obvezu doprinosa za svoju crkvenu zajednicu, poručuju iz Tiskovnog ureda zagrebačke nadbiskupije.

Vrijeme je blagoslova kuća, a brojni su vjernici već počeli otvarati svoje domove svećenicima. Prilikom blagoslova pojedini su vjernici izdašniji u plaćanju, pojedini malo manje. Pravilo o darivanju je jasno – svatko doprinosi onoliko koliko može, piše Dnevnik.hr

Jasnije pojašnjenje oko toga za Dnevnik.hr dao je Zvonko Franc, voditelj i glasnogovornik Tiskovnog ureda zagrebačke nadbiskupije koji napominje kako takse za blagoslov domova ne postoje.

'Uobičajeno se prigodom blagoslova kuća daju darovi za Crkvu, odnosno za župnu crkvenu zajednicu. Ta sredstva idu u župnu blagajnu iz koje se financira život župe - od plaće župnika i ostalih zaposlenih, ako ih ima u župi, do radova, režija i drugih tekućih troškova', kazao je Franc.

Međutim, već je bilo slučajeva da župnik objavi cjenik prema kojem sugerira župljanima koliko će novca dati tijekom blagoslova.

'Visinu dara može propisati župnik u suradnji s Župnim ekonomskim i Župnim pastoralnim vijećem, no ta visina iznosa ne obvezuje one koji ne mogu dati toliki doprinos. Niti je dar uvjet za primanje blagoslova doma i obitelji.

Blagoslov domova ne vrši se zbog novaca, niti da bi se skupio novac, nego se ta praksa ustalila s obzirom da je na taj način najlakše izvršiti svoju vjerničku obvezu doprinosa za svoju župnu crkvenu zajednicu', objasnio je Franc.

Dar nije potrebno dati odmah prilikom blagoslova, stoga se u pojedinim župama daje uplatnica. 'U nekim župama ustalila se praksa da župnik dade prazne uplatnice župljanima pa onda oni uplate tokom godine dar koji misle dati.

Negdje župnici inzistiraju da vjernici osobno donesu taj svoj dar. Ovisno. Ova praksa ustalila se kao najpraktičnija.

Ponavljamo – dar, novac, materijalna dobra nisu uvjet primanja blagoslova niti sakramenata kod onih koji nemaju.

Oni koji imaju mogućnost doprinijeti potrebama funkcioniranja župne crkvene zajednice, oni su to i obvezni u okviru svojih mogućnosti', zaključuje Franc.