Uistinu niska redom sjajnih interpretacija, mogla bi biti opća ocjena sinoćnjeg koncerta „Popevke za navek“, kojim je obilježena 55. festivalska obljetnica u Krapini. Teško je bilo koga posebice izdvojiti, a da se drugome ne učini nepravda. Najavljeni dolazak predsjednika Republike, Zorana Milanovića, nije se ostvario, vjerojatno zbog njegova posjeta Njemačkoj. Poštovale su se epidemiološke mjere, tako da su sretnici u dvorani imali zaštitne maske i socijalnu distancu.

Virusa korone najviše su se bojale doajenke, Gabi Novak i Tereza Kesovija, koje su zbog toga imale i svoju posebnu garderobu. One su dobile i najveći pljesak publike, kao i Elvira Voća koja bilježi najveći broj krapinskih festivalskih nastupa. Kako je u dvorani bio ograničen broj mjesta, uglavnom za goste i predstavnike sponzora, ispred festivalske dvorane bio je postavljen video zid, no zainteresirane publike nije bilo! Ugodnije je , u ovakvoj situaciji, bilo gledati festival u toplini dom, pred malim ekranom. Kad je zagorska pjevačka ikona, Radek Brodarec, na kraju koncerta zapjevao „Vse počinja v Zagorju“, popevku Siniše Doronjge iz festivalske 1995. godine, publika je stojeći pjevala zajedno s njim. Bio je to ujedno i najljepši trenutak koncerta „Popevke za navek“.

Mnoge je začudilo zašto se na obilježavanju jubileja nije izvela „popevka nad popevkama“, Špišićeva „Suza za zagorske brege“ !? Iznenađenje je bio i nastup Tereze Kesovije koja je a capella, bez orkestralne pratnje, otpjevala manje znanu popevku „I nek zorje ostaneju tam“, umjetničkoga ravnatelja Siniše Leopolda. Na probi nikako se nisu mogli usuglasiti pjevačka diva, dirigent Leopold i orkestar, pa je izvedbe bez orkestralne pratnje bila jedino rješenje. No, najvažnije da su „Gupci“ pridonijeli odličnoj atmosferi, pjevajući kao kvartet ili solo izvedba popevke „Gde si sad moj prijatel“ njihova šefa Rajka Suhodolčana.