Zima je godišnje doma u kojem sve miruje.  Priroda kao da je utonula u duboki san. Stabla su ostala bez lišća, a grane čekaju da ih zaogrnu snježne pahuljice. Cvrkut ptica je skoro nestao jer je većina odletjela na daleki i topli jug. Životinje koje su i ostale, pobjegle su u svoja skrovišta gdje čekaju toplije dane. Jež, vjeverica, jazavac, puh, šišmiši, žabe spavaju zimski san. Kukci su skriveni ispod debelog sloja otpalog lišća. 

Priroda pokazuje koliko lijepa može biti zimi. Bliži se Božić, najradosnije doba godine obilježeno obiteljskim okupljanjima, kićenjem bora, spremanjem slasnih delicija u toplini doma. Za takvo posebno razdoblje i priroda se priprema kako bi zablistala u božićnom svjetlu i duhu. O tome nam mogu posvjedočiti crveni plodovi božikovine u našim šumama. Božikovina je jedna od biljaka koje tradicionalno obilježavaju Božić. Crvene bobice na crnogoričnom stablu tise nalik su kuglicama na borovima kojima su ukrašeni naši domovi. 

Još jedna poznata vrsta koja svojim plodovima krasi stabljike u ovo doba godine je šipak. Poznat i pod imenima, kao što su divlja ruža, pasja ruža, šipurak i šip, šipak spada među  najstarije poznate biljne vrste koje su se rabile za ishranu. Razni stari zapisi i arheološki nalazi govore o uporabi šipka već u kamenom dobu. Još su stari Rimljani vjerovali da šipak liječi bjesnoću pa odatle i potječe znanstveni naziv biljke Rosa canina što u prijevodu znači pasja ruža. 

Zimi u šumi možemo naći crvene bobice veprine. Veprina je trajni zimzeleni polugrm, naraste od 30 do 90 cm visine. Stabljika joj je drvenasta, razgranjena, obrasla nepravim listovima, koji su kožasti, tvrdi i prema vrhu ušiljeni i bodljikavi. Plodovi su joj kuglice crvene boje, promjera oko jednog cm. Imaju slatkasto meso i obično po dvije velike, ovalne, s jedne strane spljoštene, tvrde i bjelkaste sjemenke kojima se hrane razne životinje. 

Od crvenih bobica prelazimo na žućkaste. Imela je vrlo zanimljiva biljka zato što je poluparazit. Često raste ispod granja na drveću, a njeno korijenje crpi hranjive tvari iz drveta. Od ranih vremena imela se smatrala vrlo magičnom, misterioznom i svetom biljkom u Europi. Smatralo se da pospješuje boljitak života i plodnost, štiti od otrova i djeluje afrodizijački. U božićno vrijeme, s njezinih bi se grana otkidale mladice, koje su nosioca štitile od zlih duhova. I Rimljani su smatrali da je imela sveta biljka, pa bi u vrijeme Božića ukrašavali glave njezinim mladicama, kako bi se zaštitili od zla.

Trnina se ističe svojim crnim plodovima koji dozrijevaju od kolovoza do listopada, ali su tada izrazito trpkog okusa. Za konzumaciju u svježem stanju pogodan je nakon pojave nekoliko mrazova, u studenom ili prosincu. Osim kulinarske i ljekovite uporabe, zbog svoje fine strukture drvo trnine upotrebljava se za izradu drški alata, štapova i palica. 

Češeri bora, jele, smreke te plodovi bršljana, divlje kruške i jabuke, kurike, veprine, gloga i drugih vrsta kao božićni ukrasi krase stabljike i drveća te daju usnuloj  prirodi notu šarenila zbog čega nastaje Božić u prirodi i  toplina u našim srcima. Blagoslovljen Božić i Sretnu Novu 2025. godinu žele vam djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Krapinsko-zagorske županije Zagorje zeleno!

Tekst i fotografija: Javna ustanova Zagorje zeleno