Goran Vlah je jedini hrvatski istrebljivač ušiju. U Novom danu na N1 televiziji govorio je o svom neobičnom poslu. Vlah kaže da je u Hrvatskoj između 20 do 25 posto konstantno zaražene djece, a u glavnom gradu je to više, oko 30 posto, dok je u Dubrovniku najgore stanje, oko 40 posto. Za Zagorje nema egzaktnih podataka, ali neslužbeno dozanjemo da smo u hrvatskom prosjeku.

Zašto se o tome ne govori? “Nekada su uši bile zarazna bolest i moralo se boriti protiv njih. S EU-om su prebačene u parazite. To ništa ne znači ni roditeljima ni ušima, ali to više nije problem sustava”, kaže.

“Liječnik opće prakse nema veze s ušima i on ne može pomoći. On može reći da uzmete šampon. Uputstva na šamponima nisu dobro napisana. Šamponima se bori protiv ušiju, a ne gnjida. Roditelj pročita i pomisli da je dovoljno jednom prati i da je problem riješen, nije”, kaže.Vlah govori da se ovim poslom počeo baviti jer su njegova djeca dobila uši. Da nije bilo toga, kaže, ne bi se bavio ovim poslom.

“Moji tretmani kratko traju. Od 15 minuta do dva sata. Preko dva sata mora biit zaista duga kosa puna svačega”, govori.

“Kako mi ljudi pristupaju? Kad dođe voda do grla. Svako misli da može sam riješiti, a kad nešto traje par tjedana ili mjeseci, kad postanu očajni, onda zovu”, govori.

“Uš kad dođe na glavu, prva tri tjedna nije zarazna. Roditelj će gnjide primijetiti nakon 4. tjedna. Majke će pokupiti u 80 slučajeva uši, očevi u 10 sati”, govori objašnjavajući da uši vole kosu. “Brat i sestra ili se grle ili se mlate. Farbanje, „blajhanje“, peglanje ne pale. Današnje farbe nemaju amonijaka, a on je otrov koji ubija uši”, govori.

“Imamo 4-članu obitelj i svi imaju duge kose, imaju uši oko dva mjeseca. Dolazi im netko prespavati i može i spavati s ušljivom osobom u krevetu, šansa da se zarazi ako nije bilo kontakta kose su oko 3 posto”, govori. Vlah kaže da postoje tri vrste ušiju: One glave, tijela i stidne uši.

“Stidne uši su s ovih teritorija istrijebljene 50-ih godina prošlog stoljeća. Najviše ih ima u studentskoj populaciji. To je kukac koji se hrani ljudima, a zadržava se na krevetima”, objašnjava.

“Uš, dobar dio ljudi misli da uš nastaje. Na ovom planetu ništa ne nastaje samo od sebe, pa ni uš. Uvijek treba doći od nekoga da bi je dobili. Ljudi se prepadnu da se ne peru pa se pitaju otkud su ih dobili. Ali kad se uš pojavi, nije bitno tko ih je donio nego način borbe. Netko tko nije vidio uši, neće ih prepoznati. Kad se pojave, moraju  se tretirati svi klinci u kolektivu, moraju svi, to je početak borbe protiv ušiju”, kaže. Vlah kaže da ga zovu za savjete, ali da on ne može doći u školu pregledati djecu jer nije osoba iz sustava. “S nekim školama imamo odličnu suradnju, a nekima nemamo”, govori.

“Uši su počele razvijati otpornost na insekticide u šamponima. Da bi se riješili ušiju, moramo s glave odstraniti sve uši, nažalost, to šamponi više ne rade”, govori.