Prošla je godina dana od kada nas je zauvijek napustio naš dragi kolega i prijatelj Rudolf Mraz. Teška godina dana, koja bi se uz njegovu uvijek toplu riječ zasigurno lakše prebrodila.

Teška godina dana koja je osiromašila naš život i naša srca. Još uvijek sa nadam da je sve ovo bio samo ružan san. Još uvijek mi dođe da okrenem tvoj broj. Još uvijek se nadamo da ćemo te negdje sresti, na nekoj motokros utrci, na tekmi, na nekoj dobroj veselici.

Nažalost, sudbina je prečesto okrutna, rekli bismo i preokrutna. Ništa više nije isto bez tebe, dragi prijatelju.

Sve je više tuge, a sretni trenuci tako su rijetki. Mladost nam je ispala, košarkaši su dobri, Šipek je i dalje najbolji, a tebe nažalost nema.

Nema te među nama, ali si duboko u nama. Često te se sjetimo i komentiramo kaj bi sad Rudek rekel, da je bar Rudek s nama. No, dragi Bog ne čuje naše vapaje. On kao da one najbolje od nas uzme ranije k sebi da se ne suočavaju s ovozemaljskim teškoćama.

Većini od nas dao si toliko dobrog da u tri života ne bi stalo. Rudek naš dragi toliko se puta pitamo 'zašto tako rano'? Koliko je još utakmica bilo pred nama?

Počivaj nam u miru i znaj da te se često sjetimo i da te nikada nećemo zaboraviti.

Vole te tvoji prijatelji!