Kad se okupi generacija učenika koji su školu završili prije 10 ili 20 godina, mnoga su nam lica itekako još uvijek poznata, čak i ako se nismo u međuvremenu sreli s njima.

No, kada svoje bivše učenike i školske kolege sretnemo nakon 40 godina, od kojih mnoge u međuvremenu nismo vidjeli, nije za čuditi da su mnoga lica jedna drugima nepoznanica. A onda, nakon ponovnog 'upoznavanja', smijeh, suze i puno anegdota i lijepih sjećanja na školske dane.

Nekako ovako mogli bismo opisati i susret generacije koja je prije 40 godina završila Osnovnu školu Stjepana Radića Brestovec Orehovički.

Sadašnji ravnatelj te iste škole, i sam učenik te generacije, Zdenko Kobeščak, kaže kako se okupilo četrdesetak učenika, od ukupno 55. – Sedmero ih nažalost više nije među živima, a neki su pak imali druge neodgodive obaveze. No, drago mi je da se okupio ovako velik broj – rekao je Kobeščak.

Ovo je druženje bilo zamišljeno kao sat razrednika u kojem su ih dočekale i njihove dvije razrednice, Ana Pavetić i Marija Postonjski.

Svatko je trebao ispričati ponešto o sebi i predstaviti svoj život o proteklih 40 godina, a mnogi su se uglavnom najviše pohvalili i s radošću istaknuli svoju unučad.

FOTOGALERIJU S OKUPLJANJA POGLEDAJTE OVDJE

Razrednica Ana Pavetić kao učiteljica matematike i fizike radila je 44 godine, a proteklih je 6 godina u mirovini.

Otkrila nam je kako je osjećala posebno uzbuđenje prilikom ovog susreta, tim više što neke učenike zaista nije vidjela punih 40 godina, od završetka škole.

-Neke sam sretala u međuvremenu, no mnoge nisam. Tako da sam se pitala hoću li ih uopće prepoznati. Većinu i nisam prepoznala, sjećala sam ih se samo po slikama iz školskih dana i pamtila po imenima – kaže razrednica, kojoj je itekako drago bilo čuti životne priče koje su okupljeni podijelili jedni s drugima.

-Ponosna sam što su našli svoj put u životu, to mi je uvijek kako razrednici bilo najvažnije i to sam htjela, da se pronađu, da osnuju obitelji. U tome su svi uglavnom uspjeli i to mi je jako drago. No, začudilo me i da su mnogi već u mirovini. Pa ja njih još uvijek smatram svojom djecom, iako imaju već i 50 godina i više – ističe razrednica Pavetić.

Ono što ju je, kaže, oduvijek najviše podsjećalo na ovu generaciju jest povezanost koju su svi gajili jedni prema drugima i veliko zajedništvo. – Taj rastanak na kraju osmog razreda, to mi je još uvijek u sjećanju. Praksa je da smo uvijek na kraju osmog razreda imali proslavu, no ova je bila posebna po tome što se nisu dali kući, lili su suze kada smo se rastajali. Znate, bila su to drugačija vremena, a mislim da i mnogo ljepša nego danas – zaključila je Pavetić.

Nakon sata razrednika slijedila je večera i druženje, uz lijepa sjećanja na školske dane.