Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina slavi se dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova. Ove godine, 17. lipnja, ne slučajno - na taj dan proslavljeno je 50 godina svećeništva patera Lucija Jageca, p. Franje Tomaševića i p. Stanka Belobrajdića u samostanskoj crkvi sv. Katarine u Krapini, na svečanosti kojoj su nazočila dvojica od spomenutih slavljenika.

Uz nazočnost pedesetak svećenika, dijecezanskih i redovnika franjevaca, brojnih vjernika ne samo iz Krapine, nego i iz župa u kojima je službovao pater Franjo – od Karlovca do Vukovara, emotivnu i toplu obljetnicu je vodio pater Vlado Mustač, župnik u Đurmancu.

U uvodu je spomenuo simboliku marijanskih blagdana , od mlade mise patera Franje u Vidovicama – blagdan Bezgrješnog začeća BDM do današnjeg zlatnog jubileja.

Pozdravljajući okupljene pater Tomašević objasnio je simboliku pet svijeća na oltaru s lijeve strane koje simboliziraju pet franjevaca iz njegove generacije koji su preminuli, tri svijeće s desne strane koje simboliziraju njih trojicu slavljenika, tri ljiljana u dubini oltara također, a pedeset ruža – crvenih i bijelih simboliziraju znak njihovih križeva i boli, ali i radosnih događaja u njihovim svećeničkim životima. Uz svakodnevnu jutarnju molitvu kojom zaziva Božji blagoslov na sve nas pater Franjo, izražavajući svoje zadovoljstvo nazočnošću svih nas navodi: „Draga braćo i sestre vi ste me crpili jer znate da vas volim, ali istovremeno ste mi davali i snagu“.

U svetoj misi propovijedao je pater Vjenceslav Janjić, inače nećak patera Tomaševića koji je naglasio da nema Crkve bez apostola, euharistije i Marije. Zatim je emotivno, spominjući baku Jelu, poneke obiteljske događaje, „mali Vatikan“ – ishodišnu župu Franjina podrijetla, poslanicu Hebrejima, u veoma duhovitom stilu objasnio svaki spomenuti postulat. Time se osobito založio za promicanje duhovnih zvanja uz misao da Bog treba ljude kao što i oni trebaju Boga.

Od govornika valja spomenuti i p. Ferdu Vragovića koji je završno održao svoj govor počevši retoričkim pitanjem kamo su se slavljenici zaputili prije pedeset godina. I u svom romantičnom obraćanju, s jakom nacionalnom notom govora zaključio je: „biti svećenik – redovnik jest biti čovjek za druge, jest biti čovjek za svakoga.“ Dakle treba biti i prepoznatljiv i ujedno prihvatljiv kao što su sva trojica slavljenika.

Misno slavlje uveličali su članovi crkvenog zbora iz Vukovara, pater Miroslav Petrac otpjevavši psalam i Stijepo Gleđ Markos gitarist koji je izveo dvije pjesme u čast patera Franje.

Sve nazočne posebno su pozdravili provincijal franjevačke provincije fra. Milan Krišto i gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović. Misnom slavlju nazočile su brojne udruge i limena glazba.

Na kraju slavlja pater Franjo je zahvalio dragom Bogu na zajedništvu, na današnjoj proslavi te pozvao sve prisutne na druženje uz prigodan domjenak.

.

.

.

.

.

.