Kad je lani u srpnju veliko nevrijeme s tučom poharalo dio Zagorja, u kojem je tada posebno stradalo područje ispod Sljemena, posjetili smo obitelj Mucak u Slanom Potoku u Gornjoj Stubici.

Snimke očaja na licima Nikoline i Stanka Mucaka, zbog potpuno uništenih svih usjeva, ali i automobila, kao i fotografije rupa na fasadama brojnih okolnih kuća, obišle su Hrvatsku. No, ono što nam se posebno urezalo u pamćenje jest tuga na licu tada 13 – godišnjeg Petra Mucaka, koji je s nevjericom gledao uništeni vrt i pričao nam kako je to izgledalo kad je tuča udarila.

Jer, Petar je taj koji se, uz svoje roditelje, najviše trudi oko usjeva. O njegovoj zainteresiranosti poljoprivredom ispričala nam je tada njegova majka, koja nam je otkrila kako Petar sam sije povrće, a potom i održava vrt i najviše uživa u plodovima koje mu on daje.

Sva sreća, ove godine u Petrovom vrtu, jedna sasvim drugačija slika. Oduševljenje i zahvalnost u moru zelenila, kada Petar ubire svoje paprike, mahune, buče, kelj i zelje, cvjetaču, blitvu, ciklu, poriluk, krastavce, luk, češnjak i još štošta, što je izraslo nakon Petrove velike brige i zalaganja.

Iako ima tek 14 godina i učenik je osmog razreda Osnovne škole Matija Gubec u Gornjoj Stubici, Petar nam je ispričao kako se baviti vrtom voli još od svoje pete godine. – Gledao sam roditelje kako rade na poljoprivredi i jako me to zanimalo. Kao malom, mama mi je uvijek davala komadić zemlje na kojoj sam imao svoj vrt. I tako svake godine. Tako sada ima svoj veliki vlastiti vrt na kojem sam radim, od sijanja, sadnje, zalijevanja, uređivanja – ispričao nam je Petar.

A koliko uspješno, mogli smo posvjedočiti sami, jer je povrće koje je izraslo na Petrovom vrtu zaista impresivne veličine i kvalitete. Cikla koja jedva stane u ruke ili pak zelje koje prekriva Petra cijelog dokaz su koliko se ljubav ovog dječaka prema poljoprivredi isplati.

Petar uzgaja puno voća i povrća, koje prodaje na sajmu u Donjoj Stubici. – Od svog džeparca kupio sam i sadnice lješnjaka još prije tri godine. Mama i tata su me podržali o tome, a ove ću godine imati prve plodove lješnjaka, čemu se jako veselim – kaže Petar, koji nam je otkrio kako uzgaja i ogromnu bundevu za koju vjeruje da će narasti do 200 kilograma.

Na imanju je i plantaža kupina, kao i orasi. Osim za potrebe obitelji, urod se unovči za dodatan džeparac Petru, ali i cijeloj obitelji. – Ne radim sve sam, pomažu mi naravno mama i tata. Tata kosi travu i orezuje veliki voćnjak, a mama sa mnom radi u vrtu, gdje je sve ekološki. Znači, ne špricamo nikakvim otrovima ni gnojivima – kaže Petar, koji je ponos svojih roditelja, ali i svojih prijatelja i škole.

Iako će sada u osmi razred, Petar već sada zna gdje bi volio nastaviti svoje školovanje. Pogađate, vezano je, naravno, uz prirodu. – Upisao bih rado školu za cvjećara ili vrtlara – zaključuje. A mi uopće se sumnjamo da će se njegova ljubav prema poljoprivredi i iskustvo koje već sada ima pretočiti i u tome adekvatno obrazovanje, koje će mu donijeti budućnost u poslu kojim se već sada voli baviti.