Jesu li ocjene postale važnije od znanja? Upravo to pitanje pokušali su otvoriti u jednoj osnovnoj školi u Krapinsko-zagorskoj županiji, gdje su učenici tijekom Dječjeg tjedna dobili dva dana nastave bez ocjenjivanja.
Inicijativa je pokrenuta u Osnovnoj školi Viktora Kovačića u Humu na Sutli, a osmislila ju je Krapinsko-zagorska županija, osnivač škole. Cilj nije bio ukinuti ocjene niti dovesti u pitanje njihovu ulogu u obrazovanju, nego učenicima barem nakratko omogućiti da se usredotoče na ono zbog čega bi škola prije svega trebala postojati – učenje i stjecanje znanja.

Jer, kada učenik na satu više razmišlja o tome hoće li dobiti peticu nego o onome što upravo uči, fokus se lako premješta sa znanja na rezultat.

Ravnateljica škole Danijela Majcenić rekla je za reporter.hr da se u svakodnevnom radu može vidjeti koliko pojedini učenici snažno doživljavaju ocjenjivanje. Strah od loše ocjene, nesigurnost nakon pogrešnog odgovora i veliko razočaranje kada rezultat nije onakav kakav su očekivali postali su dio školskog iskustva za dio djece.
A upravo je pogreška sastavni dio učenja.

Učenik koji se boji pogriješiti možda će radije šutjeti nego pokušati odgovoriti. Umjesto da postavi pitanje, mogao bi ga zadržati za sebe. Umjesto da istražuje i traži vlastito rješenje, mogao bi odabrati sigurniji put koji neće ugroziti njegovu ocjenu.

Zato su u školi željeli poslati jednostavnu poruku – nije svaki pogrešan odgovor neuspjeh.
Dva dana bez ocjenjivanja tako nisu značila dva dana bez rada. Nastava se odvijala, učenici su učili i sudjelovali, ali bez stalnog pritiska da će se svaki njihov odgovor, zadatak ili pokušaj pretvoriti u brojku u e-Dnevniku.

Takav pristup otvara i šire pitanje o tome kako danas gledamo na školski uspjeh. Ocjene imaju svoju svrhu i sastavni su dio obrazovnog sustava, no problem nastaje kada postanu jedino mjerilo uspjeha – ili kada dijete počne vlastitu vrijednost procjenjivati prema tome ima li peticu ili četvorku.

Jer odličan prosjek ne mora uvijek značiti i zadovoljno dijete, kao što jedna loša ocjena ne znači da učenik ne zna, ne može ili neće uspjeti.

Upravo zato ova inicijativa ne govori toliko o dva dana bez ocjena koliko o pokušaju da se djeci pokaže da škola nije samo mjesto na kojem se ocjenjuje ono što znaju, nego i mjesto na kojem imaju pravo ne znati, pitati, pogriješiti i pokušati ponovno.