Umjesto u hladu jadranskih borova, deseci tisuća turista prvi su dan ljetovanja proveli na uskim, pokrpanim slovenskim i zagorskim cestama. Od Šentilja do Krapine, u koloni dužoj od 50 kilometara, deseci tisuća turista iz Njemačke, Austrije, Nizozemske, Češke i Slovačke migoljili su se po lokalnim, neuređenim cestama prema jadranskoj obali. I sami smo se uvjerili, od Maribora do Maclja prosječnom je automobilu trebalo više od pet sati.

Spas u šumarku

Prije 9 sati promet se odvijao gotovo nesmetano. Bilo je čepova, ali ne i kolona. Oko 9.30 sati pred Mariborom, iz smjera Šentilja, stvorila se kolona duga oko deset kilometara. Sve do kasno poslijepodne, ta je kolona rasla.Nešto prije 11 sati u mjestu Miklavž nedaleko od Maribora, na 33 Celzijeva stupnja, većina nervoznih turista hladila se pod krošnjama. Iz šumaraka uz cestu izlazili su deseci ljudi koji su u nedostatku zahoda iskoristili koliko-toliko od tuđih pogleda zaštićene grmove divljih kupina. Raščupana djeca zabavljala su se na pločniku. Mališani su zalijevali jedni druge gotovo vrućom vodom za piće ne bi li se osvježili.

Za to vrijeme nervozni su roditelji promatrali kolonu ispred sebe veseleći se i najmanjem pomaku u smjeru mora. Slovenija se nije pripremila za tradicionalnu navalu turista. Do podneva na cesti od Maclja do Maribora zatekli smo tek jednog policajca koji nije regulirao promet, već je popravljao frizuru.

Pokretnih WC kabina nema, a za ulazak u toalet na benzinskim se crpkama čekalo i pola sata. Iako je temperatura nešto poslije podneva dosegla 36 stupnjeva, nijedno vozilo Hitne pomoći nije obišlo zmiju koja se protezala Slovenijom.

Ne miče se

Najgore je bilo u okolici Ptuja. Nesnosan smrad s obližnje farme, podgrijan na 36 stupnjeva, tjerao je turiste u vruće automobile. Svaki automobil koji je vozio u smjeru Austrije vozači iz kolone neoprezno su zaustavljali ne bi li dobili koju informaciju više.

Kolona je sve do granice. I ne miče se! bio je najčešći odgovor. Lokalno, uglavnom starije stanovništvo, na karti je pokušavalo pokazati alternative smjerove prema Hrvatskoj. One koji su dospjeli do Podlehnika stanovnici su upućivali na GP Rogatec nedaleko od Pregrade. Rijetki su se odlučivali na lutanje seoskim cestama. Čekali su na suncu, neki čak nisu palili automobile, nego su ih gurali desetak metara i opet stajali. Na Maclju većina se odmarala u hladu i nakon pola sata opet uključivala u kolonu.

Izvor: Večernji list