“Organizacijske probleme ne poznajem u Državnom zavodu za statistiku. Trebao bi nas brinuti velik rast oboljelih, jučer smo čuli da ni Kaić to nije očekivao, vjerojatno u Zavodu nisu to očekivali pa zato još dva tjedan moramo čekati završetak. Ono što nas može brinuti da su oni popisivači, koji nisu odustali, već umorni i nisu očekivali takav produžetak jer imaju i svoje druge obveze, a mnogi od njih će raditi za cijenu koja im je obećana, a nisu očekivali produžetak ova dva tjedna, a pogotovo još od 17. do danas”, rekao je na početku.

Kako komentira da su popisivači svejedno morali kod onih koji su se samopopisali:
“To nije izum Državnog zavoda, oni su morali obići da pokupe kod. Ono što je nepovoljno da samo pet država EU obavlja popis na tradicinalan način i mi smo među njima. Ostali obavljaju tzv. registarski popis, neki imaju kombinaciju registarskog popisa i informacija s terena. Mogu spomenuti cijenu registarskog popisa u Sloveniji 2011. to je milijun eura, o ovaj je nas koštao 24 milijuna eura. Potrošili smo 24 puta više, a njih je 2 milijuna manje”.
“Oni u svakom trenutku znaju točan broj jer u registarski centar objedinjuju podatke iz matice rođenih, umrlih, porezne podatke, podatke o strancima, podatke o prostornim jedinicama i to je najveća prepreka zašto mi to još nismo uveli jer ne znamo točan broj stanova. Ali ovo je zadnji popis proveden na ovaj način jer će nas EU prisiliti na to jer do 2031. moramo uvesti registar stanovnika”, dodao je.

“Ljudi iz inozemstva mogli su reći da ovdje žive”
I u nastavku je govorio o Sloveniji:
“Ono što oni ne mogu dobiti u registru su podaci o narodnosti i vjeri. Dijete se za 15 godina ne mora osjećati po narodnosti isto kako je upisano kada se rodilo. Kod nas je to važno jer mnoge manjine i vjerske zajednice iz proračuna dobivaju sredstva. U Sloveniji i registar birača ulazi u registar stanovnika, a to je naš problem jer taj registar nije uređen, imamo više birača nego punoljetnih”.
Istaknuo je i kako nijednoj vladi nije bilo u interesu uvesti registar stanovnika:
“Mi na ovaj način imamo i stanovnike koji žive u inozemstvu godinu ili dvije i ne bi trebali biti u ukupnom broju. Imamo mnoge koji su ovdje fiktivno prijavljeni, a žive u BiH i susjednim zemljama, a ovjde primaju neke beneficije”.
“Ono čega se ja bojim, a to je moglo biti masovno kod samopopisivanja, oni koji žive u inozemstvu, mogli su reći da ovdje žive i rade i nema nikakvog kontrolnog mehanizma. Kako će se to riješiti, da mi nemamo toliki broj popisanih koji ovdje ne žive, ja ne znam. Mogli smo reći popisat ćemo naše iseljenike. Makedonija je završila popis u tri tjedna, ali rekli su da popisuju i dijasporu i to će biti posebno prikazano”, dodao je.

“Tko će uplaćivati u proračun ako je sve manje zaposlenih”
Istaknuo je i probleme:
“Ako je sve manje stanovnika, ako je sve manje radno aktivnog stanovništva, ako je sve manje djece koja će uskoro ući među radno aktivno stanovništvo, a sve je više umirovljenika postavlja se pitanje tko će raditi za to umirovljeno stanovništvo. Zasad je omjer 1:1,2.
Bit svega su pristojne plaće od kojih se može preživjeti. Zdravstvena politika se bazira opet na doprinosima zaposlenih. Tko će uplaćivati u proračun ako je sve manje zaposlenih?”, zaključuje, piše N1.