Tri godine nakon što je mladić Vedran Majcen iz Zlatar Bistrice, sa svojim varaždinskim pajdašem sa studija, Varaždincem Antunom Jakopcem,  prošao hodočasničkim , 800 kilometara dugim,  putom sv. Jakova, u nedjelju prema glavnome gradu španjolske regije Galicije i gradu Santiago de Compostela, u kojemu se čuvaju moći sv. Jakova,  krenuo je bivši zlatarski gradonačelnik Stanko Majdak. S tom razlikom što su spomenuti mladići išli najduljim putom, preko Pirineja, a Stanko će ,s petnaestak članova vjerničke Bratovštine  sv. Jakova apostola iz Samobora, ići kraćom rutom, dugom oko 300 kilometara.

Avionom do Madrida

Put svetog Jakova, izvornog naziva Camino de Santiago ili Put za Santiago,  popularna je mreža hodočasničkih ruta i hodočašća koja započinju na različitim mjestima u Europi, a završavaju u Santiagu de Composteli na sjeverozapadu Španjolske. Grad s oko stotinjak tisuća stanovnika ima jedno  od najstarijih sveučilišta u Europi i svijetu, Sveučilište Santiago de Compostela, osnovano prije oko 500 godina. Majdak i hodočasnička ekipa u nedjelju su iz Zagreba odletjeli za Madrid, gdje su prenoćili, a u ponedjeljak vlakom su krenuli za León ,  glavni grad i upravno središte istoimene pokrajine León u regiji Castilla. I tu počinje hodočasničko pješačenje, žutim strelicama i oznakama s logotipom školjke dobro označenom rutom . Dnevno se pješači 25 do 30 km, širokim i ravnim stazama,golim ravnicama i gustim šumama,  strmijim usponima i isto takvim nizbrdicama, stazama bez hlada…prolazeći kroz nekoliko španjolskih regija. Kao i neki drugi hrvatski hodočasnici i Stanko najavljuje pisanje putopisa po povratku s hodočašća, ali ne turističkoga, nego svoja filozofska razmišljanja „jer nitko se s hodočašća ne vrati isti kakav je bio“. Iskusniji kažu kako se tijekom hodočašća prolazi kroz razna psihička stanja, od euforije preko rezigniranosti do razdražljivosti. Spava se u raznim prenoćištima. Obično se ranije liježe, jer se i rano ustaje, kako bi se što više puta svladalo prije nego što zapeče. Trinaestodnevno pješačenje zahtijeva i dobru kondiciju, a Majdak ju je stjecao svakodnevnim pješačenjem obroncima Ivanščice, katkad i po 25 km dnevno, tako da u svoju kondiciju ne sumnja.

Htio i na vrh Afrike

Osim toga,od prošle se godine  pripremao  za uspon na najviši vrh Afrike, Kilimandžaro u Tanzaniji, na 5895 metara nadmorske visine, ali je zbog COVID-a odustao i opredijelio se za svoj Camino, cestu kojom se hodajući više razmišlja, a manje razgovara. Jamačno je to odmak od svakodnevice. Konzultirao je i svojeg odabranog liječnika, dr. Janka Korpara, koji mu je savjetovao neka se dobro pazi s obzirom na to da je Španjolska  u crvenoj zoni delta virusa i neka svakako ponese ibuprofen, lijek koji  se koristi za ublažavanje simptoma artritisa, primarne dismenoreje, groznice, te kao analgetik, posebno kada je prisutna i upalna komponenta, a svega toga na dugome pješačkome putu može biti, ponajprije bolnih  žuljeva. Majdaka, kaže, ništa  neće spriječiti da spoji put od kapele sv. Jakova u Donjoj Batini, u kojoj živi, do katedrale  posvećene istome svecu u Santiagu, gradu s oko 100.000 stanovnika. Nakon trinaest dana ovdje će se oprostiti s prijateljima iz samoborskoga vjerničkoga društva i sam će nastaviti putom Camino Finisterre ili Put Muxije.  To je  jedina , stotinjak kilometara duga, ruta koja započinje u Santiagu de Composteli i vodi do Finisterre, najzapadnijeg dijela Galicije, koji se naziva i „kraj svijeta“.

Na „kraju svijeta“

Naime, prema kršćanskoj predaji apostol Jakov je na Pirinejskom poluotoku proveo mnogo godina prije nego se vratio u Jeruzalem, gdje je pogubljen 44. godine. Vjeruje se da su njegovi sljedbenici odnijeli tijelo do obale i položili ga u kameni brod koji su nevidljivi anđeli i vjetar odnijeli do „kraja svijeta“, španjolske obale i mjesta Finisterre na Atlantiku, u kojoj je, kažu, najljepši zalazak sunca.  Stanku Majdaku sreću na hodočašću, koje je Crkvi treće po važnosti, nakon jeruzalemskoga i rimskoga, poželio je zlatarski župnik, vlč. Dragutin Cerovečki, koji ga je blagoslovio u svetištu Majke Božje od Krasna, na Velebitu, prigodom nedavna hodočašća zlatarskih vjernika.  Valja vjerovati  hrvatskom putopiscu i pustolovu, Davoru Rostuharu, koji je zapisao da je „Camino istraživačka ekspedicija iz vanjskog svijeta u onaj unutarnji“, a to je Stanka Majdaka i najviše nadahnulo za hodočasnički podvig. Premda je rezervirao i povratnu avio kartu, spomenuo je kako će je nastojati prodati i iz Madrida vlakom otputovati za Pariz i Orient Expressom, jednim od najslavnijih vlakova u povijesti željeznice, vratiti se u domovinu.