Varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je u nedjelju 3. lipnja Misu za maceljske žrtve križnoga puta i blagoslovio spomen crkvu Muke Isusove u Maclju. Ova crkva sama po sebi je jedno svjedočenje i jedan govor.


Ovdje stojimo iznad zemnih ostataka 1163 osobe koje su izvađene iz 23 jame, ali mnoge su još neotkrivene u ovim okolnim šumama. To su desetljećima prešućivane žrtve i njihova posljednja ovozemaljska počivališta. I danas su, na žalost, prešućivani , rekao je u propovijedi biskup Mrzljak.

Spominjući se žrtava, pročitao je ulomak knjige Posljednja tajna (The Last Secret) lorda Nicolasa Bethella u kojoj opisuje izručenje kozaka i drugih ruskih izbjeglica Staljinu te se marginalno dodiruje sudbine hrvatske vojske: Najužasniji primjer bleiburške tragedije bili su marševi smrti koje je organizirala 7. brigada 17. partizanske udarne divizije, kroz gradove, sela i naselja Slovenije, Hrvatske i Srbije.

Desetci tisuća Hrvata bili su grupirani u nekoliko kolona, ruku vezanih žicom na tipično ruski način. Onda su izgladnjeli, žedni, iscrpljeni, izobličeni, izmučeni i na rubu snaga bili prisiljeni trčati velike daljine pokraj svojih osloboditelja koji su jahali na konjima ili se vozili u kolima. Oni koji nisu mogli izdržati takav trčeći marš bili su zaklani, izudarani do smrti ili ustrijeljeni, zatim ostavljeni na rubu ceste ili bačeni u jarke. Vrlo je malo Hrvata stiglo do posljednjeg odredišta ovog marša . Riječ je o zarobljenim vojnicima, ali i o mnoštvu civila koji su u strahu bježali.

Biskup Mrzljak osvrnuo se i na članke Ženevske konvencije za zaštitu žrtava rata koji govore o smrti, pokopu i obilježavanju grobova. Prema Konvenciji, vlasti koje drže ratne zarobljenike trebaju se brinuti o tome da ratni zarobljenici koji umru u zarobljeništvu budu dostojno pokopani i da njihovi grobovi budu poštovani, uredno održavani i tako označeni da se uvijek mogu pronaći.

Također, prema Konvenciji svaka smrt ili teško ranjavanje ratnog zarobljenika koje je prouzročio ili za koje postoji sumnja da ih je prouzročio neki stražar, drugi ratni zarobljenik ili bilo koja druga osoba, kao i svaki smrtni slučaj kojega je uzrok nepoznat, treba biti predmet službene istrage od strane sile koja drži ratne zarobljenike. Ako istraga utvrdi krivnju jedne ili više osoba, sila koja drži ratne zarobljenike treba poduzeti sve mjere za sudski progon odgovorne ili odgovornih osoba.

Na nama u Crkvi nije da istražujemo, premda bismo žarko željeli znati istinu, željeli bismo znati barem za grobove naših dragih pokojnika. To je ta naša muka koja nas povezuje s Isusovom mukom. Stoga će i ova crkva biti neprestani podsjetnik na tu muku koju su mnogi podnijeli umirući ovdje od ruke zločinaca kojima i mi, poput Krista, opraštamo, ali zaboraviti nikako ne možemo. Jer kako bismo mogli zaboraviti roditelje, braću, sestre, sinove, kćeri?! Kako bi još uvijek živi svjedoci i sami sudionici križnog puta mogli zaboraviti svoje prijatelje i suputnike koje su gledali u zadnjim trenucima njihovog života?! Kako bi mogli zaboraviti i svoje mučitelje?! , istaknuo je u propovijedi biskup Mrzljak.

Izvor: Radio Vatikan