Ovih je dana nakon osam godina tuheljski župnik vlč. Dragutin Šengula premješten na službu u drugu župu. U razgovoru za Zagorje.com 48-godišnji velečasni Dragutin rodom iz Međimurja, osvrnuo se na razdoblje provedeno na čelu tuheljske župe:

– Proteklo razdoblje boravka u Tuhlju prošlo je jako brzo. Kad ste stalno u pokretu, stalno nešto poduzimate i radite, dani vam proteknu jako brzo. Mogu reći da mi je bilo jako lijepo, imali smo zajedno s većinom župljana poduzetnički i partnerski odnos. Tu prvenstveno mislim na to da su materijalni radovi u obnovi naših župnih crkvenih objekata išli jako lijepo i uz podršku i suradnju pojedinaca, uspjeli smo u svim nakanama koje smo poduzimali. Nadalje, na duhovnom planu također smo puno toga poduzimali – i više nego mnoge župe i hvala Bogu uspijevali u tome na duhovnu korist naših vrijednih ljudi – osvrnuo se na proteklo razdoblje velečasni Šengula.

Tuheljska župa, kaže vlč. Dragutin, ne razlikuje se puno od drugih župa, osim što je jako prostrana, što joj daje posebni dojam:

– Kad sam svojim kolegama govorio ili pokazivao župu, divili su se, a i čudili ljepoti i prostranosti. Smatram da kao župnik ovdje može djelovati svaki onaj koji želi raditi i materijalno i duhovno, podršku većine župljana ima uvijek, ali ne dati da mu drugi gospodare. Župnik je samo jedan i on ima ovlasti i odgovornost, prava i obaveze, na kraju, župnik je odgovoran za ono dobro što se poduzima, ali i za ono što loše ispadne – kaže dojučerašnji tuheljski župnik.

– Biti župnik u Tuhlju znači biti župnik za otprilike 3600 vjernika i to u 24 naselja, a posebno u sjedištu župe u Tuhlju i drugoj najvećoj filijalnoj kapeli svetog Roka u Kumrovcu. Tako da sam ja bio župnik jednima i drugima i to je posebna radost jer razlike među ljudima i nema – samo neke životne situacije ili stremljenja k nečemu naprave umjetnu razliku koje ne bi trebalo biti. I Kumrovčani kao i Tuhljani vrijedni su ljudi, žele uspjeti u životu, bore se i rade, muče se svaki dan pa nema razlike među njima. Želim pohvaliti suradnju s jednima i drugima, drago mi je da se žele aktivno uključivati u sve projekte, ali bih želio da se i drugi koji su uvijek tu negdje ali zapravo nigdje, također više uključe u pastoral župe – rekao je vlč. Šengula.

Koncem mjeseca kolovoza župnici se premještaju po čitavoj Lijepoj Našoj pa tako i vlč. Dragutin odlazi na novu dužnost u župu svetog Martina biskupa u Karlovac – Hrnetić.

– U našem školovanju postajemo spremni za djelovanje van užeg rodnog kraja. Čovjek se mora prilagoditi svakoj sredini u koju dolazi djelovati pogotovo u našem služenju narodu gdje moramo biti svjedoci vjere. Tako da i ovaj dio prelijepog Zagorja gdje mi je bilo jako lijepo, kao i sve druge dijelove Lijepe Naše shvaćam kao svoj drugi dom. Župa Hrnetić u koju idem, veća je od tuheljske po broju vjernika i vjerujem da ću nastaviti istim smjerom kao i ovdje – naviještanje Božje Riječi čovjeku kojem je to utjeha i nada da poboljša kvalitetu svoga života – kaže velečasni Dragutin o očekivanjima u novoj župi, a župljanima tuheljske fare pri odlasku poručuje: – Drago mi je da sam bio među vama, trudio sam se biti čovjek i svećenik i djelovati na putu širenja kraljevstva Božjega, bili su to predivni trenuci i pamtit ću ih uvijek. Želim i očekujem da i novog župnika vlč. Božu Belinića također lijepo podržavate i surađujete s njime kao što ste to sa mnom. Hvala lijepa i Bog vas blagoslovio – oprostio se od svojih župljana vlč. Šengula.