Tradicionalna regata, 16. Međimurski plov krenuo je iz Marine Mandalina u Šibeniku koja je poznata kao marina baš za polazak na jedrenje i regate po okolnim otocima; Šolta, Brač, Hvar, Vis i dr., održana je prvog vikenda u listopadu. Prikupilo se oko 170 ljudi uglavnom iz Međimurske županije i drugih zaljubljenika u jedrenje pod vodstvom Poseidon agencije iz Čakovca i raspodijelilo na oko dvadesetak jedrilica u svrhu natjecanja u jedrenju. Pobjednik ove regate bila je posada na brodu Felix, a među ekipom bila je i ugledna umjetnica dr. art. Mirjana Drempetić H. Smolić koja nam je ispričala sve o jedrenju i kako se nakratko našla u za nju novoj ulozi.

- Bilo nas je 9 članova posade na našem brodu Felix odnosno Srećici od milja. Imali smo savjesnog i iskusnog skipera Cukora (Zlatko Premuš iz Čakovca) koji nas je okupio pod motom „Ploviti se mora!“ „Regata je snaga mora, vjetra i malih ljudi“, rekla bi moja prijateljica Dunja. Stvarno je bio dobar i predivan osjećaj dati sve od sebe, biti dio tima i doći na cilj prvi. Bili smo presretni što smo pobijedili. Bili smo toliko dobar tim, brod pun početnika u jedrenju, ali spremni na suradnju, pomoć, učenje i nesebično druženje, poput obitelji – ispričala nam je Mirjana i dodala kako je smisao natjecanja proći dionicu utrke od starta danog znakom trube i spuštanjem zastavice do cilja koji je prolaz u ravnini od otoka do početnog broda s kojeg se daje znak početka utrke. Potrebno je što prije stići bez korištenja motornog pogona, samo jedrenjem na pogon vjetra i „letanja“ kao i prenošenja tereta ljudi, sudionika s jedne strane broda na drugu. - Mene je pozvala prijateljica Dunja Franjić iz Čakovca, inače dizajnerica interijera, s kojom se družim i zajedno izlažemo na Zrinski art festivalu u Čakovcu. Pitala me hoću li joj biti cimerica u kabini u trupu jedrenjaka u Međimurskoj regati. Meni se to učinilo sjajnom idejom i prijavila sam se u međimursku ekipu i agenciju Poseidon – govori nam naša sugovornica.

Iz Marine Mandalina isplovili su do Maslinice na Šolti i prenoćili u luksuznoj Marini Martinis Marchi gdje su se i okupali i dočekali fantastičan zalazak sunca i družili se na mjesečini na nebu punom oblaka. Sutradan ujutro je održana prva utrka u ekstremnim uvjetima. - Vjetar je puhao silovito, teško je bilo namatati jedra i „letati“ po snažnom vjetru i do 5-6 čvorova (km na sat). Intenzivno se steže, otpušta, viče, naginje, trči... Valovi zapljuskuju, a mi lovimo vjetar. Otkrila sam da je to naporan sport, teško se kretati u olujnim uvjetima, brod se ljulja i naginje do krajnjih granica. Adrenalina nije nedostajalo. Uspjeli smo doploviti do cilja među prvima – priča Mirjana dodajući da su trebali sa Šolte ploviti do Visa i Biševa, ali zbog ekstremne oluje i visokih valova plovili su do Brača.

- Ostali smo stacionirani u luci Milna i od tamo razgledali olujnu i hladnu Vidovu goru, najviši vrh Brača, interesantno mjesto Bobovišće, prekrasnu pješčanu plažu Zlatni rat i razgledali izložbu u galeriji „Branislava Deškovića“, vinoteku „Stina“ u Bolu i dr. U predivnom gradu Milni, bili smo usidreni ispred same barokne crkve što je dodalo svečanom osjećaju tijekom boravka u luci. Nevjerojatno je i da smo spontano sudjelovali u špaliru mladencima na vjenčanju ispred crkve. Fantastična atmosfera i muzika na otvorenom prostoru učinila je dobru atmosferu svim članovima regate – priča nam sugovornica. Druga utrka je krenula iz Milne prema Šibeniku i taj dan nije bilo vjetra. - Naš skiper je osluškivao od kud da uhvati vjetar u jedra. Bio je ko pravi sensei kad je rekao: Pst! Ne dišite…“ Okrenuo je jedra i brod se pokrenuo. Došli smo prvi na cilj, presretni što smo pobijedili tu trku. Sreći nije bilo kraja. Opustili smo se uz pjesmu Iznad oblaka grupe Nola i uživali na suncu i ugodnom jedrenju – opisuje nam.

Uz dr. art. Mirjanu Drmpetić H. Smolić u pobjedničkoj posadi bile su tri žene i skiper iz Čakovca, jedan sudionik iz Središća, troje iz Zagreba i ona iz Zaboka. - Bilo im je drago da je s njima jedna Zagorka s finim sirem i vrhnjem, špekom i domaćim vinom. A i zadirkivali su me kako ću se opravdati pred Zagorskom mornaricom. Nisam ni znala da to postoji. Ha, ha – priča nam u šali i dodaje kako do sad nije bila na regatnom jedrenju. - Predivan je osjećaj i osvojilo me do kraja. I već se nastavljamo družiti u Čakovcu na dodjeli priznanja za pobjedu. Zahvaljujem Međimurcima što su me pozvali na regatu inadam se i da ćemo se okupiti zajedno i na slijedećoj 17. Međimurskoj regati - zaključuje.