Službene karte koje prikazuju zaražena, demarkirana i nezaražena područja zlatnom žuticom, 'ubojicom vinograda', u 2019. i 2020. godini govore kako se ova bolest brzo širi. Spomenimo pri tome da u cijeloj Hrvatskoj po zaraženosti ovom bolešću Krapinsko – zagorskoj županiji jedino mogu parirati Varaždinska i Koprivničko – križevačka županija. I struka i vinogradari u Krapinsko – zagorskoj županiji slažu se u jednom i viču na sav glas: 'Čistite zapuštene površine jer one su 'ubojice' vinove loze u županiji koja je Bogom dana za njezin uzgoj i od kuda u cijeli svijet odlaze najbolja vina!'

Kod poznatog i priznatog vinogradara i podrumara Dubravka Žerjavića, čija vina su okićena svim mogućim najvišim ocjena, sve izgleda kao u bajci. Oko pet tisuća trenutnih čokota sorti graševina, zeleni silvanac, rajnski rizling, manzoni i neke stare sorte rastu na tri lokacije najvinorodnijeg područja Zlatarskog vinogorja s kojeg je nekad s 15 hektara zasađenih vinogradom veleposjednik proizvodio vino koje se pilo na Bečkom dvoru. To je predio Brezice na lokaciji Raverovo u Zlatarskom vinogorju. Sin Juraj, kojem pomalo predaje cijeli posao i tako nastavlja obiteljsku tradiciju, kaže da je trenutna situacija optimalna. – Imamo i gotovo dva hektara nove površine koju smo pripremili za sadnju novog vinograda. Na tim površinama možda bi probali i sa solarisom, novom hibridnom sortom na tržištu te komercijale sorte kao graševina, manzoni, nešto možda malo crnoga, vidjet ćemo što nam sad ide u prodaji. Imamo sve zaokruženo: proizvodnju, preradu kapaciteta 30.000 litara, podrume, berba se za sada pokazuje dobrom, vino plasiramo u svom lokalu, kod četiri kupca i na kućnom pragu, dosta prodaje kroz butelje, a neke stvari još razvijamo. Sad je u izradi kušaona koja bi trebala biti gotova završetkom korone – kaže Juraj Žerjavić. Dakle bajka da nema onog ali...- Jedino imamo problema sa zlatnom žuticom koja nas malo vraća unatrag. Razlog je neodržavanje susjednih parcela, to je najveći problem. Ona je sad zahvatila deset posto, ali kažu stručnjaci da se ona iz godine u godinu manifestira puta sedam. Ako to bude tako, a jedino se može iskorijeniti zaraženi trs i da li je to dovoljno napraviti ili nije pokazat će vrijeme – kaže Juraj Žerjavić koji prska vinograde, ali ne u doba cvatnje zbog pčela. Uglavnom, sve se radi po preporuci stručnjaka. No, kad se dođe do vinograda na tri lokacije, stanje je vidljivom prostim okom. Kraj mladog vinograda koji je zasađen prije osam godina i sad je u najboljoj formi, s jedne strane gdje je zaraštena površina, trsovi su zaraženi zlatnom žuticom, a s druge strane gdje su kupili i raskrčili neodržavano zemljište zaraze nema. Prošle su godine u tom vinogradu morali su iskrčiti 20 trsova, a ove će morati oko 250. Dubravko Žerjavić dodaje da je na lokaciji Vrhovčak najgora situacija jer su već prošle godine izvadili stotinjak trsova, a nada se da ove godine neće biti toliko.

Na trećoj lokaciji, u blizini novog vinograda, stariji je nasad i već su počeli vaditi cijeli vinograd jer je 'desetkovan' zlatnom žuticom. – Nemam nažalost iskustva s poljoprivrednim redarima. Zlatar ga nema i šteta je, jer dvije parcele koje su bile do našeg vinograda su bile šume, pa smo ih kupili i raskrčili – kaže Dubravko Žerjavić koji ne može procijeniti štetu na do sada ukupno izvađenih 800 čokota odnosno trsova u najboljem rodu. Na području Krapinsko – zagorske županije odnosno u 32 jedinice lokalne samouprave rade ukupno tek četiri poljoprivredna redara. Da ih treba više slaže se i poljoprivredni redar Kristijan Kunštek koji radi na području općina Lobor, Mihovljan i Novi Golubovec koji također prima prijave vinogradara čiji susjedi vinograda ne održavaju svoje zemljište, a poznato je da se američki cvrčak koji prenosi zlatnu žuticu zadržava baš na takvim površinama.

Definitivno ima prijava za zapuštena zemljišta kraj vinograda. Uglavnom je riječ o vlasnicima ili suvlasnicima parcela koji tu više ne žive. Jer, svatko tko tu živi i ima svojih 300 do 500 čokota uredno održava i prska i neće si dozvoliti da mu se dogoditi ni pepelnica, ni peronospora, a osobito taj zadnji nametnik, američki cvrčak, koji je prijenosnik te opake bolesti koja nas je zadesila. Pokušavamo također rješavati sa što bržim i kraćim rokovima čišćenja, ustupimo i brojeve telefona ljudi koji se bave sa čišćenjem, a dalje se oni dogovaraju. Do sad nisam našao na nikakav „tvrdi kamen“ između nas koji potičemo na čišćenje i ljude koji bi trebali čistiti, uvijek se nađe zajednički jezik. Za sad možemo reći da smo preko 60 posto ukupne realizacije čišćenja u odnosu na prijave. Definitivno bih preporučio onim jedinicama lokalne samouprave koje nemaju poljoprivredne redare da ih ustroje jer opis poslova je veliki i po meni možda bi čak trebale samo jedna ili dvije JLS jednog poljoprivrednog redara. Znam da to možda nije moguće, ali posla je definitivno u jednoj jls za jednog poljoprivrednog redara i previše ako želite da je to kako bi trebalo biti. Najlakše je napisati 300 ili 500 opomena ako ih poslije ne možete pratiti jer je to tada samo pljuska vama budući da zbog obujma posla nećete stići sve to kontrolirati odnosno pratiti – kaže gospodin Kunštek. Nažalost, neke općine i gradovi za poljoprivrednog redara nemaju novca, a komunalni redari, odgovoreno nam je iz Ministarstva poljoprivrede, mogu pratiti samo javne, ali ne i privatne površine, a da baš i smiju, za tako dva velika posla sigurno nemaju dovoljno vremena.

Kristijan Kunštek, poljoprivredni redar za Općine Lobor, Mihovljan i Novi Golubovec ispričao nam je o najvećim problemima s kojima se susreće. - Najveći problemi su što katastar i gruntovnica nisu usklađeni sa stvarnim stanjem na terenu pa dosta gubimo vremena u samim pronalascima vlasnika ili suvlasnika. Da se to sredi bili bi brži i efikasniji u rješavanju problema – kaže. A problem s kojim se, uz zlatnu žuticu, susreće je svakako ambrozija. – Kad je u ranijoj fazi, uklanja se čupanjem, a sad je dio pred cvatnjom, a dio u cvatu, a puno imamo problema zbog ljudi i njihovog zdravlja i trebali bi takve stvari riješiti u dva, tri dana. Zbog nesređenosti katastra i gruntovne gubimo i do tjedan dana dok pronađemo vlasnike i suvlasnike, nakon čega se očituju da nije njihovo, pa se dalje gubi vrijeme. U ovoj fazi kad je ambrozija u cvatnji ili pred cvatnju parcelu treba malčirati, pokositi i ako je moguće, kad ponovno počne tjerati prskati je herbicidom koji djeluje preko lista, dakle na bazi glikofosfata. Tada bi se zaustavio rast čak i do druge godine – kaže poljoprivredni redar Kristijan Kunštek. Na području koje on pokriva ambrozije je sve manje. - Moram zahvaliti domaćem stanovništvu ovih triju općina koji tu žive jer su se primili posla i sami su uvidjeli da suzbijanjem štite sebe, ali i ostale mještane. Malo duže traje rješavanje ambrozije na parcelama vlasnika ili suvlasnika koji su napustili to područje i žive u gradovima ili nekom drugom mjestu jer oni u gradu žive na asfaltu i betonu i nemaju osjećaj da ta ambrozija cvjeta i smeta, pa se ponovno gubi dosta vremena. No, općinske se Odluke moraju poštivati. Trebalo bi se minimalno dva puta godišnje čistiti, a znamo svi da ambrozija bez obzira na sve, i dalje uporno raste – kaže Kunštek pokazujući nam parcelu do parcele. - Na konkretnoj parceli vlasnici odnosno suvlasnici su baš iz Zagreba, čestica do je isto bila u ambroziji i ona je kulturno malčirana i pokošena kako treba i to je zemljište sumještanima. Vlasnici nepokošene su kontaktirani telefonom jer se poštom gubi vrijeme. Konkretno je dogovoreno da će ovih dana to biti malčirano, a ako neće šalje se opomena pred kaznu s kratkim rokom i u konačnici ono što je najteže, kazna. Ali moram napomenuti da iako se plati kazna vlasnici nisu oslobođeni čišćenja. Cilj nam je da su parcele čiste, a u principu mogli bi dolaziti na neočišćenu parcelu svaka dva tjedna i ponovno pisati kazne, ali to nije cilj jer bi to samo bio začaran krug, a problem ne bi bio riješen, pa to nema smisla, niti nam je cilj – objasnio nam je poljoprivredni redar Kristijan Kunštek.