Sezona kolinja je počela i iako mnogi od te tradicije ne odustaju, ipak je sve manje onih koji uzgajaju svinje za vlastite potrebe, koji kolinja imaju na vlastitom gospodarstvu i za vlastite potrebe sami spremaju meso i mesne prerađevine. Više se meso kupuje po mesnicama i trgovačkim lancima. Razloga je mnogo – od postroženih pravila za uzgajivače svinja, do nedostatka vremena za uzgoj svinja za vlastite potrebe uslijed sve stresnijeg i užurbanijeg načina života, pa do same vještine koju ovaj posao zahtijeva. Jer, stariji koji su znali odraditi kolinje kao i ‘male tajne’ pripreme mesnih prerađevina, više to ne mogu, a mladi ne znaju i nemaju vremena. Financijska isplativost uzgoja svinja i samog kolinja je također upitna, ali je glavna prednost što se zna porijeklo mesa i čime je svinja othranjena. Jer, domaće je – domaće, kaže se. Bilo kako bilo, mi smo proveli mini – anktu među Zagorcima, kako bismo saznali na koji se način opskrbljuju mesom, imaju li još uvijek tradiciju uzgoja doma, obavljaju li sami kolinje i prave domaće proizvode poput špeka, kobasa, devenica, čvaraka i šunkica, ili pak po sve to idu u trgovine.

Milivoj Greif, Krapinske Toplice

Imam stan, ali kada sam imao kuću, imali smo kolinja. Danas kupujem gotove proizvode u trgovačkim centrima, drugo mi ne preostaje. No razlika između domaćeg i kupovnog je ogromna. Ovo kaj kupiš, nemreš ni pregristi, a domaće je domaće. Na tržnicama zna biti jeftinije, a u dućanima su cijene paprene, tako da se više isplati proizvesti doma, tko može.

Josip Putar, Jurjevec

Imali smo nekada svinje, po tri krmače, odojke, lani sam imao dvije svinje po 250 kg i to smo klali. Sada su napravili da se sve to mora prijaviti, registrirati svinjce, tu dati 50 eura, tamo 50, razljutil sam se na kraju i odustao, otišao u centar i kupio dvije polovice. Znam mesariti, imam alata i previše, i tako sada rješavam, tako je jednostavnije i bolje. Više nemaš ni koga dobiti za taj posao kolinja, jedino sinovi, kada se dogovorimo napravimo kolinje, a žena i ja sedam dana to polako mesarimo. Eto, takva su došla vremena da ljudi odustaju od toga. Sada imam samo 4 ovce i ovna, da mi pasu, imam i dosta godina… Možda još koji puta kupim kojeg odojka, ali nije više to to, nemaš od toga veselja niti ništa.

Ana Telišman, Zabočki Bregi

Nemamo kolinje doma, prije smo znali imati. Kupujemo samo kada nam treba meso u trgovini, no sada smo kupili više mesa za sušiti i za kobase. To sami onda napravimo, tako se bolje isplati nego da kupuješ gotove kobase, a i puno je finije. Onda pripremimo više da imamo duže. Ovako je i puno lakše, no domaće je domaće, ipak je prije bilo bolje, no to ljudi više ne rade, više se ne drže toga.

Neđad Kamerovski, Oroslavje

Samo kupujem meso, nikada nismo uzgajali svinje niti imali kolinja. Pripremimo se na vrijeme, pospremimo meso u škrinju, opskrbimo se. Svinjetinu zapravo i ne upotrebljavamo baš, više teletina, junetina i slično. Ne kupujem po trgovinama nego na više kod mesara koji mi sve to pripremi, ja dođem na gotovo.

Valent Lugarić, Konjščina

Prije smo imali kolinja, ali već davno, prije kojih 10,15 godina, od tada više ne. Kupujemo polovice, sami ih preražujemo, napravimo malo prezvuršta, malo kobasa, malo čvarki, svega pomalo. Ipak je tako puno finije nego da kupiš gotovo u dućanu, a i jeftinije. I znaš od koga kupiš, to je najbitnije.

Ružica Buhin, Veliko Trgovišće

Više nemamo pajceke, pa nemamo ni kolinja, prije jesmo. Sada manje koristimo svinjetine, snalazimo se  po trgovačkim centrima, a i moj brat još uvijek uzgaja i radi kolinja pa kupimo kod njega. Ipak imamo uvijek domaće. Znaju i neki trgovački centri imati kvalitetno, domaće meso, ali kod nekih se itekako osjeti razlika. Ovo domaće je provjereno i bitno je da znamo kaj jedemo. Što se isplativosti tiče, treba imati prostor, uvjete, skupo je i jedno i drugo… Kad imaš doma, cijelu godinu ulažeš i opet nije jeftino. A u trgovini kupiš komad po komad, koliko ti treba u tom trenu.