Iz Područne škole Dubrovčan donosimo vam jednu sasvim posebnu priču. Kraj je nastavne godine te smo posjetili ovu simpatičnu Područnu školu koja djeluje pod matičnom OŠ Veliko Trgovišće gdje su nas ljubazno dočekali Frankina učiteljica Marijana Žažar-Iveković, otac Silvio te malena desetogodišnja djevojčica Franka. Iako pomalo uzbuđena jer ipak „bude u novinama“ Franka nije skidala osmijeh s lica te smo odmah shvatili da je riječ o doista posebnoj djevojčici.

 

Vedra i nasmijana

Franka je naše prvo dijete. Navršila je deset godina, sad u srpnju imat će jedanaest. Prvi dio trudnoće protekao je uredno, nismo se o ničem posebno brinuli, no u jednoj fazi trudnoće je dijagnosticirano da se ruke i noge ne razvijaju dovoljno dobro i ona je rođena bez ruku, noge su joj skraćene, asimetrična joj je zdjelica pa je s time bilo problema. Od samog početka, čim se rodila bila je puno po bolnicama na istezanju ligamenata kukova. No, čim je došla doma nakon mjesec dana, jer je bila na intenzivnoj, vidjeli smo da ona ima neki svoj poseban pogled, da je ona jedna fokusirana, nasmijana, nadarena i pametna djevojčica. I kasnije je je puno puta morala u bolnicu,  ali ona je na svakoj operaciji i svemu, boravku u bolnici, uvijek bila vesela, dobre volje, vedra, nasmijana, više je ona tješila nas, nego mi nju. Ona je blagoslov u svakom slučaju i jedno veliko veselje za cijelu našu veliku obitelj – ispričao nam je Frankin otac Silvio.

 

Sudjeluje u svemu

I Frankina učiteljica Marijana biranim riječima govori o ovoj upornoj djevojčici koja je od prvoga dana škole pokazala jako veliku volju, snagu i upornost. – Treba reći da Franka piše i sve radi desnom nogom i to piše prekrasno, radovi su uredni i točno napravljeni. Prekrasno crta, jako voli crtati. Općenito, u radu je izuzetno uporna, strpljiva, marljiva, dosljedna i hrabra. Bilo je izazova u početku dok se nismo snašli kako će se Franka javljati za riječ, koje igre ćemo igrati, a onda smo se snalazili u hodu. Budući da još nije imala ni kolica, već poseban stolac koji joj je tata napravio, sjetili smo se da bi bilo dobro napraviti neki zvučni signal. Tata je isti dan napravio tipku pomoću koje se ona javljala. Također i igre koje smo radili u razredu prilagođavali smo da može i Franka sudjelovati, odigrali smo puno onih zvučnih Memoryja i razne igre u kojima Franka, ako nije aktivno sudjelovala, onda je vodila igru. Franka je sudjelovala u svim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima. Bila je s nama na raznim izletima, ponekad je, gdje je bilo moguće, išla s kolicima, a gdje nije, bio je tata s nosilicom, tako da je bila i u rudniku srebra na Medvednici, u Školi u prirodi, bila je čak i u jami Baredine. Gdje god smo mogli, na koji god način smo mogli Franku uključiti, tu smo ju uključivali – ispričala nam je Frankina učiteljica Marijana. Za Franku gotovo da nema prepreke koju ne može savladati, uz prilagodbu vodi najnormalniji dječji život. – Franka ima pomoćnicu u nastavi, koja je stvarno velika pomoć, ona je stvarno njezine ruke. Intelektualno ona rješava ispite svaki skoro sto posto, jedna je od najboljih učenica u razredu, stvarno ju moram pohvaliti. Ona je jedan veliki blagoslov nama svima i od Franke bi svi mi mogli puno naučiti. Franka ne samo što se veseli svakoj aktivnosti koju mi radimo gdje ona doživljava uspjeh, ona se veseli i uspjehu svojih prijatelja i uživa dok se prijatelji igraju, a ona ponekad mora promatrati. Od nje stvarno možemo naručiti mnogo – dodaje Frankina učiteljica.

 

Uzor drugima

Druga djeca u razredu, ali i u cijeloj školi su Franku jako lijepo prihvatila te im je postala uzor. – U početku možda i nisu znali što bi se igrali. Znači, ne da nisu htjeli, nego jednostavno nisu znali na koji način bi se uključili, a onda smo smišljali razne brojalice, igre, križić-kružić i sada ju svi u razredu doživljavaju potpuno normalno. No, mogu reći i da brinu o njoj; kad nekud idemo, naučili su ju čekati i da ju moraju propustiti i brinuti se o njoj. Pitaju „Kako će Franka, gdje je Franka?“. Ponekad su ju znali i voziti, gurati u kolicima, tako da stvarno lijepo surađuje s razredom. Ne samo u razredu, nego i u školi, sva djeca su naučila kako Franka lijepo piše, kako Franka lijepo radi. Naučili su se tolerantnosti i ona jako pozitivno djeluje na sve. Svojom upornošću daje primjer drugoj djeci kako se uz mnogo uloženog truda može mnogo napraviti – puna je riječi hvale Frankina učiteljica.

 

Pomoć škole i Županije

Osnovna škola Veliko Trgovišće sa svojim djelatnicima ulaže puno truda i empatije kako bi uključila učenike s teškoćama u redovnu nastavu. – Želja nam je da se svi učenici u našoj školi osjećaju sretno i zadovoljno. Prilikom upisa Franke u našu školu nastojali smo joj olakšati prilaz u samu školu koji do tada nije bio prilagođen za osobe sa invaliditetom. U tome nam je pomogla Krapinsko-zagorska županija koja je osnivač OŠ Veliko Trgovišće i Općina Veliko Trgovišće. Krapinsko-zagorska županija je dodijelila novčana sredstva za otkup puta do stražnjih ulaza u školu, a Općina Veliko Trgovišće je asfaltirala spomenuti put. Time je omogućen prilaz vozilom do stražnjih ulaza, a razred u kojem se djevojčica nalazi je na katu škole. To je tako bilo četiri godine odnosno u razrednoj nastavi. Na jesen Franka prelazi u peti razred, a s obzirom da je u predmetnoj nastavi oblik nastave kabinetski pokazala se potreba za ugradnju lifta ili podizne rampe. Opet je Krapinsko-zagorska županija pokazala svoju osjetljivost za djecu s teškoćama i na našu zamolbu krenula u realizaciju podizne rampe koja će se postaviti za vrijeme ljetnih praznika. Svakom djetetu naše škole želimo ugodan boravak u školi – rekla nam je ravnateljica OŠ Veliko Trgovišće Diana Duk-Petek.

 

Nogomet s bratom

Franka nam je rekla da voli školu. – Imam puno prijatelja, igraju se sa mnom i dobro mi je u školi. Omiljeni predmet mi je likovni, jer volim crtati, posebno prirodu. Pod odmorom se igram skupa s djevojčicama. Nekad idem posjetiti svoju braću u razred, nekad idemo van, no najčešće se igramo u razredu. Najbolja prijateljica mi je Dora, no svi su mi dobri prijatelji. Asistentica Maja puno mi pomaže, a i učiteljica Marijana koja je jako dobra. Školu volim, ali se veselim praznicima da se malo odmorim – kroz smijeh nam je rekla ova simpatična djevojčica. Veselu obitelj Delija uz mamu Anu i oca Silvija čine još i najstarija kćer Franka (10), Jakov (9), Mihael (7) i najmlađa Marta koja ima 5 godina. – S braćom se volim igrati, a pogotovo nogomet s Mihaelom. On obično puca, a ja branim. Kad odrastem željela bih postati liječnica jer volim pomagati drugima – za kraj nam je otkrila ova hrabra djevojčica iz čije priče svi skupa možemo puno naučiti.

POGLEDAJTE VIDEO: