Foto: Varaždinska biskupija

Marta Kranjčec iz Varaždina upisala se u povijest kao prva žena u Hrvatskoj koja je službeno postala "posvećena djevica". Iako je svoj život posvetila Bogu kroz "osobni zavjet trajnog djevičanstva u molitvi i služenju" već dvanaest godina, formalnu posvetu primila je tek 2. veljače ove godine, na Dan posvećenog života, u varaždinskoj katedrali iz ruku biskupa Bože Radoša.

Marta je izabrala put djevičanstva, ali ne unutar nekog crkvenog reda, već kao posvećena osoba čija je zajednica mjesna Crkva, a poglavar mjesni biskup, piše Bitno.net. Rođena je u Čakovcu 14. studenoga 1983., a odrasla je i živi u Varaždinu. Odrasla je kao jedinica u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, a ime je dobila po svetoj Marti iz Betanije, uz dodatak imena Marija na krštenju.

U tinejdžerskim godinama, kako kaže, "osjećala je da njezina vjera treba sazrijeti". Objasnila je: "Došao je trenutak kada je djetinja vjera, koju sam primila od roditelja, trebala postati moja. Morala sam si postaviti pitanja: tko je za mene Bog, zašto idem na misu i zbog čega služiti drugima". Preokret se dogodio kada je na poticaj vjeroučiteljice prisustvovala molitvenom susretu mladih, koji je vodio vlč. Damjan Koren. Ta je skupina kasnije postala okosnica pastorala mladih Varaždinske biskupije, a Marta je tamo pronašla odgovore i "konkretizirala svoju vjeru".

Nakon gimnazije, upisala je biologiju na PMF-u u Zagrebu. Vikende je provodila u Varaždinu, aktivno sudjelujući u pastoralu i Zboru mladih Varaždinske biskupije. Kasnije je, pod vodstvom vlč. Tihomira Koseca, imenovana tajnicom Ureda za mlade, a prije tri godine postala je i glavna koordinatorica trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu.

Nakon diplome, iako nije planirala raditi u školi, odmah je dobila ponudu za posao profesorice biologije, što smatra "znakom Božje providnosti". U tom je razdoblju intenzivno promišljala o svom životnom putu.

"Tijekom studija bila sam u nekoliko veza. To su bili zaista krasni dečki, ali negdje duboko u sebi znala sam da to nije moj put. Osjećala sam da me Bog zove u nešto drugo", izjavila je. Istraživala je redovničke zajednice, no nigdje se nije osjetila pozvanom.

Tada je osjetila i snažan poticaj da počne moliti za svećenike. Započela je s jednim Očenašem dnevno, a molitva je s vremenom postajala sve intenzivnija.

Prije dvanaest godina, u razgovoru s vlč. Tihomirom Kosecom, prvi je put čula za poziv posvećene djevice, takozvani "treći put". Tada je donijela odluku o načinu života koji je nedavno i formalno potvrđen. Riječ je o jednoj od najstarijih tradicija u Crkvi, gdje se žene zavjetom trajnog djevičanstva posvećuju Bogu, ali ostaju živjeti u svijetu, na svojim radnim mjestima. Njihov život posvećen je služenju Crkvi.

Žena koja osjeti takav poziv prolazi formaciju u svojoj biskupiji, a nakon razlučivanja biskup predsjeda obredu posvete. Marta se smatra prvom posvećenom djevicom u novije doba u Hrvatskoj. Na ruci nosi "posvetni prsten".

Priznaje da se susreće i s predrasudama. "Čini mi se da ljude najviše muči taj pojam djevičanstva; nepojmljivo im je zbog čega bi se netko odrekao obitelji. Potpuno sam mirna jer znam da kritike ne izlaze bez razloga, nego se iza njih krije duboka povrijeđenost. Pokušavam ih zavoljeti, ne zamjerati im i moliti za njih", poručila je.

"Ako znam zbog čega sam pozvana nešto živjeti, taj stalež dobiva puni smisao. Sve što se događalo u mojem životu nije bilo bez razloga i sve je napokon dobilo smisao u trenutku kada sam se pred svojom Crkvom i u poslušnosti biskupu posvetila svojem Zaručniku."