Razgovor s promotoricom hrvatske i zagorske kulture u svijetu vodili smo u Muzeju seljačkih buna.

Za početak čestitke na izabranoj funkciji predsjednice Europskog muzejskog foruma. To je samo još jedna u nizu nagrada i priznanja koje ste primili od strane svjetskim muzeologa. Što Europski muzejski forum točno predstavlja i koja je Vaša uloga?
HORJAN: Europski muzejski forum već 35 godina djeluje zemljama članicama Vijeća Europe koje je i  pokrovitelj Foruma. Najvidljivija aktivnost je  dodjela godišnjih nagrada kojima se potiče izvrsnost u muzejima – od najprestižnije a to je izbor europskog muzeja godine i muzejske nagrade Vijeća Europe, do onih koje potiču  pojedina provokativna i inovativna rješenja, rad volontera ili ostala specifična dostignuća. Europski muzejski forum ima članove u 47 europskih zemalja a koordiniraju ih nacionalni korespondenti. Dakle, mreža objedinjuje  izvrsne europske muzeje, koji su obnovljeni ili tek izgrađeni, pa sudjeluju u nadmetanju za prestižne titule. Organiziramo radionice, promocije i otvorene diskusije za vrijeme godišnjih susreta, svaki puta u drugoj državi, i sudjelujemo u europskim projektima. Forum promiče ulogu i značaj koji muzeji imaju u društvu, a pokazatelji govore da i javna percepcija tih vrijednost raste budući da se „bajka konzumerizma“ urušila zajedno s ekonomskom krizom globalnih razmjera. Publika se sve više okreće prema kulturi, a tradicionalne kvalitete muzeja u kombinaciji s inovativnim pristupom i novim tehnologija tu igraju važnu ulogu. To vidimo i po velikom uspjehu Muzeja Hrvatskog zagorja i broju ljudi koji obilazi naše stalne postave, dolazi na kulturna događanja i izložbe. Probiti se među najbolje kulturne institucije u zemlji zahtijeva veliki trud, znanje i dobru organizaciju pa mi je zadovoljstvo reći da su Muzeji Hrvatskog zagorja opravdali povjerenje i ostvarili zaista velike projekte. Prvi je svakako novi Muzej krapinskih neandertalaca, proglašen kulturnim događajem godine u 2010., koji je bio naša najveća investicija. Inventivno oblikovan postav autorskog dvojca Željka Kovačića i Jakova Radovčića polučio je veliki uspjeh  u Hrvatskoj, a sada intenzivno radimo i na njezinoj međunarodnoj promociji. U tijeku je uređenje bisera srednjovjekovne arhitekture Hrvatske, dvorca Veliki Tabor, u kome također planiramo atraktivne sadržaje. Godine 2002. otvoren je novi postav stubičkog Muzeja seljačkih buna, a i Muzej „Staro selo“ Kumrovec  redovito se obnavlja i uređuju se novi stalni izložbeni prostori. Na redu je i obnova Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu koja treba suvremeni otvoreni depo. Jedni smo i od pionira u Hrvatskoj po sudjelovanju u europskim  projektima. Naš projekt CRAFTATTRACT je nakon potpore iz EU fondova kao primjer dobrog regionalnog modela djelatan i u okviru međunarodne mreže Foruma slavenskih kultura.

Sad ste rekli da su naši muzeji jedni od najposjećenijih. Dakle, zadovoljni ste zanimanjem i posjetom našim kulturnim lokacijama.
HORJAN: Budući da smo u samom vrhu po broju dolazaka zadovoljni smo, no da bismo ostvarili veći posjet nužna nam je pomoć turističkog sektora i promidžba putem medija koju bi nam trebale osigurati javna televizija, radio i sva glasila koja se financiraju ili sufinanciraju  pretplatom i proračunskim potporama. Moram reći, da unatoč velikoj krizi koja zahvaća sve djelatnosti pa i našu, uspijevamo zadržati dobru posjećenost ali ono što zabrinjava je ogroman rast režijskih troškova što posebno pogađa ustanove poput naše koja bi trebala održavati 68 objekata, uglavnom spomenika kulture, a sredstva za to su nedostatna. Svjesni smo da je broj posjetitelja iz 2010. g., zbog senzacije koju je krapinski muzej izazvao, nemoguće je ponoviti,  pa će se u sljedećim godinama novim aktivnostima  nastojati zadržati jedan optimalan broj nužan za normalno funkcioniranje ovog muzeja. U 2011. g. oko 200.000 ljudi razgledalo je stalne i povremene izložbe Muzeja Hrvatskog zagorja i to je zaista daleko više od nacionalnog  prosjeka. Negdje smo na drugom ili trećem mjestu u Hrvatskoj, no treba uzeti u obzir da se ne nalazimo u gradu s više stotina tisuća stanovnika niti na obali koju godišnje posjećuje više od 10 milijuna turista. Svatko tko dolazi u Muzeje Hrvatskog zagorja želi vidjeti našu nacionalnu baštinu. Ne dobivamo sredstva  za veće izložbene projekte, kada ih usporedimo s onima zagrebačkih muzeja više su nego skromna,  ali interes publike za obilazak naših destinacija očito postoji.

Tko su najčešći posjetitelji naših muzeja. Strani ili domaći gosti?
HORJAN: Uglavnom su to domaći posjetitelji koji žele upoznati svoju povijest, tradiciju i kulturu, a posebno smo zanimljivi školskoj populaciji zbog kvalitetnih edukativnih programa koje nudimo. Dolaze nam i izletnici a trudimo se postati i destinacija za poslovne grupe. Da bismo bilo prisutni na stranom tržištu turističke agencije bi nas morale tamo stalno nuditi, no rijetko nas nude i na domaćem tržištu a o stranom da i ne govorimo. To je veliki hendikep i ukoliko turistički sektor ne napravi ozbiljne pomake da u regiji ponudi kulturne sadržaje kao motiv dolaska ljudima iz susjednih zemalja, posebno izvan sezone, mislim da nećemo ostvariti veća povećanja. Naši Muzeji su izuzetno atraktivni ne samo ljeti, već i u proljeće i jesen. Obljetnica Seljačke bune pokazuje da se i zimi mogu oblikovati atraktivne ponude. Strani turisti unaprijed moraju znati što kod nas mogu vidjeti, te kojim dodatnim sadržajima, poput toplica ili lokalne gastronomije, mogu obogatiti svoj posjet Zagorju. Tada postoji vjerojatnost da će se zaustaviti  i kada idu  na more. Iluzija je da će turisti, koji već imaju uplaćene aranžmane na obali, u većem broju silaziti s autoceste zato što su negdje vidjeli oznaku ili plakat za muzej. Turistički sektor  mora u promidžbu uključiti cijelu Hrvatsku, u kojoj turisti zaista mogu vidjeti puno različitosti. Naše prelijepo Hrvatsko zagorje ne zove se slučajno Bajka na dlanu. Mislim da je Županija izabrala dobar slogan i sada ga treba staviti na tržište. Važno je naglasiti da su svi naši muzeji auto-destinacije i da porast
cijene goriva direktno utječe na broj dolazaka. Već osjećamo značajan pad početkom godine tim vise što je dolazak javnim prijevozom pravi poduhvat i u pravilu se turisti na to ne odlučuju. Zato je nužno poticati organizirane dolaske putem agencija.

Kakva je suradnja s lokalnim zajednicama, općinama i gradovima?
HORJAN: Muzeji se trude ostvariti dobru suradnju ne samo s mjestima i gradovima u kojima se nalaze naše jedinice već i sa županijom u cjelini. Većina, vjerujem, shvaća kakav posao radimo i što je uloga i posao muzeja, no na žalost ima i onih drugih. Naši Muzeji su brojnim malim mjestima osigurali infrastrukturu kakvu nikada ne bi imali bez tako značajne ustanove, a na našem održavanju radi mnogo većih i manjih tvrtki i obrtnika. Već sam spomenula da nas godišnje posjeti oko 200.000 posjetitelja. Oni negdje prespavaju, ručaju ili nešto kupe pa stoga nemamo razumijevanja za izjave koje znaju osvanuti u lokalnom tisku kako lokalna sredina nema koristi od Muzeja jer to nije točno. Ukoliko muzej ostvari 50.000 ili čak  150.000  dolazaka u jedan grad ili mjesto čak je i nesmotreno reći kako to nije korisno za lokalnu zajednicu jer svjedoči o nesposobnosti lokalne sredine da pruži ostale sadržaje i nedostajuće usluge osim obilaska muzeja. Primjeri iz prakse pokazuju da svaka kulturna destinacija mora imati aktivnu okolinu koja ponuditi lokalne delicije i vina, atraktivan smještaj, zabavne  sadržaje i slično. Tada možete zadržati posjetitelja na lokaciji, no ukoliko se ništa ne nudi ljudi se samo iskrcaju, obiđu ono što ih zanima i ukrcaju se nazad u autobuse te odu na neko drugo mjesto koje će im pružiti ono što vi niste. Pojedine lokalne sredine imaju i kvalitetne zbirke predmeta i uređene prostore za izlaganje, od kojih neki i nose naziv muzej, a nisu u sastavu Muzeja Hrvatskog zagorja pa su suočene s velikim problemima i ne mogu organizirati njihovo normalno funkcioniranje. Surađujemo s njima kako bi im pomogli i savjetom, posudbom ili podrškom njihovim projektima. Stoga se toplo nadam da će pojedine čudne ali ambiciozne zamisli o organiziranju poslovanja Muzeja od strane lokalne uprave, koje tu i tamo osvanu u lokalnom tisku, ostati samo na razini nesmotrenih izjava. Vjerujem da imaju dovoljno ozbiljnih problema koji zahtijevaju njihovu pozornost - od prometnica, škola, zapošljavanja i mnogih drugih područja pa će svoje sposobnosti usmjeriti u tom pravcu.

Dobro, tko je kriv što nas nema u takvim aranžmanima?
HORJAN: Kao i u ostalim djelatnostima teško je uprijeti u nekoga prstom i odrediti krivca. Onda bismo i lako riješili problem – samo ga uklonimo. Mislim da čitava organizacija u sektoru ne potiče dovoljno turističke agencije na stavljanje novih proizvoda na tržište jer oni tvrde da im je to iznimno skupo.  Smatram da bi trebalo umrežiti resurse, definirati ključne proizvode za svaku regiju i ustrajati na promidžbi koja odmah uključuje i prodaju. Posebno je to važno za međunarodnu prodaju, onu u susjednim zemljama. Na drugoj godišnjici Muzeja krapinskih neandertalaca ponovno sam istaknula kako je Hrvatska malo tržište koje vrlo brzo iscrpi potencijalnu muzejsku  publiku pa se treba okrenuti tržištu u okruženju - a to su Slovenija, Austrija, BIH, Srbija, Mađarska, Italija. Uspostavili smo brojne kontakte, održali smo i planiramo  promo izložbe u više muzejskih institucija u tim zemljama, međutim muzej ne može biti prodavatelj turističkih aranžmana. Turističke agencije su te koje naše atrakcije nude potencijalnim kupcima. 

Tko bi trebao učiniti te pomake?
HORJAN: Mislim da je nužna sinergija aktivnosti između Hrvatske turističke zajednice i njene mreže, Ministarstva turizma i agencija kako bi usmjerile resurse na najučinkovitiji način. Podrazumijeva se i suradnja s kulturom jer nam primjeri iz svijeta govore kako ljudi posjećuju strane zemlje ne zato da bi spavali u hotelskoj sobi nego da bi upoznali nove kulture, obišli spomenike i muzeje, divili se prirodnim ljepotama i slično. Veliki problem je i medijska izolacija, odnosno medijska segmentacija našeg tržišta s regionalnim izdanjima. Naši Muzeji  teško dobiju mogućnost objaviti informaciju u glasilima koja pokrivaju Zagreb, koji je samo 50 kilometara od nas, ili Istru i Dalmaciju iz kojih očekujemo goste. Ne možemo plaćati skupe oglase a naša sredstva za promidžbu i marketing daleko su ispod  10% posto budžeta što se smatra pristojnim omjerom. I naši posjetitelji se bune što ih novine uporno obavještavaju o onome što je održano,  „lijepo nas obavijeste što smo propustili“ doslovan je citat jednog ogorčenog Zagrepčanina. Najsmješnije je da u 21. stoljeću, statistike provedenih istraživanja korisnika još uvijek donose visoke postotke dobivanja informacija usmenom predajom. Mi smo mala zemlja i zaista tu nema puno nepoznanica tko dobro radi, a tko ne. Rezultati su govore jasno a naša ustanova izvrstan je primjer. Trudimo se prilagoditi radno vrijeme posjetiteljima i samo pet dana u godini  smo slobodni. Radimo i subotom i nedjeljom i praznikom. Čekamo odobrenje za  zapošljavanje potrebnog kadra kako bi dva nova muzeja, u Krapini i Taboru mogla lakše poslovati, a nedovoljan broj zaposlenih utječe na održavanje i sigurnost u svim našim jedinicama. Imamo 53 zaposlenika na pet lokacija sa 68 objekata međusobno udaljenih između 50 – 60 kilometara i s 200.000 posjeta. Za usporedbu, u  Zagrebu ima muzeja gdje je tridesetak zaposlenih smješteno u samo jednoj zgradi, a često nemaju niti 10.000 posjetitelja godišnje. Naši troškovi su daleko viši i u startu su naše mogućnosti manje.

Koja nas  muzejska događanja očekuju u ovoj godini?
HORJAN: Još uvijek nemamo povratnih informacija  što će biti sufinancirano od strane  našeg osnivača, Ministarstva kulture, u 2012. godini od projekata koje smo prijavili još u srpnju prošle godine. Prvi kvartal je već za nama pa smo održali programe poput Noći muzeja, obljetnice Seljačke bune. Krajem ožujka otvaramo u Kumrovcu ižložbu 'Preživjeti rat',  autora dr. sc. Filipa Škiljana, koja kroz osobne priče stanovnika Zagorja, još živih svjedoka toga doba, nastoji prikazati svakodnevnicu malog čovjeka pred i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Izložba je naše podsjećanje javnosti da je ove godine 70. obljetnica antifašističkog pokreta i 120. obljetnica rođenja Josipa Broza Tita. Ponosni smo što je naš muzej inicijator događanja oživljenih povijesti u Hrvatskoj te tradicionalni Viteški turnir,  uprizoruje se već 12 godina, planiramo održati 2. lipnja. Događanja Muzeja Hrvatskog zagorja uglavnom su bila usmjerena na srednji vijek i rani novi vijek, pored Viteškog turnira,  tu je Seljačka buna, Srednjovjekovni taborom pod Taborom, te Legende i priče iz zagorskih dvorca. Ona su potaknula osnivanje novih udruga u Hrvatskom zagorju, a zatim i šire. Viteške družbe stubičkog kraja svojom kvalitetom i angažmanom zaista prednjače u Hrvatskoj. Planiramo nekoliko inozemnih gostovanja naših izložbi te u svakoj jedinici barem dvije izložbe tijekom godine. Naravno sve zavisi od sredstava koje ćemo imati na raspolaganju. Edukativne radionice, demonstracije tradicijskih obrta i izrada projekata za prijavu na EU fondove također su prioriteti.