Večeras na stadionu Luz u Lisabonu počinje nova era hrvatske nogometne reprezentacije. Nova era iz nekoliko aspekata: najprije – prvi put u Dalićevoj eri novome ciklusu A selekcije prethodio je neuspjeh, ispadanje u grupnoj fazi Europskog prvenstva, pa su i izbornik i igrači pod svojevrsnim pritiskom iskupljenja za podbačaj u Njemačkoj. Hrvatska, naime, u tri posljednje natjecateljske utakmice nije ostvarila pobjedu. Novom erom možemo smatrati i nadolazeće razdoblje bez igrača koji je svojom klasom obilježio desetgodišnje razdoblje vatrenih, Marcela Brozovića, pa se izbornik upravo dao u potragu za barem približno dostojnim nasljednikom. Je li ga našao? Odgovor na to pitanje sigurno nećemo saznati ovaj tjedan, nego – nadamo se – do kraja natjecanja u Ligi nacija, piše Večernji list.

I na kraju, usko povezano s prethodnom konstatacijom, nova era neizbježno, kao i kod svih reprezentacija, obuhvaća isprobavanje i inauguraciju novih igrača. Proces je to stvaranja momčadi koja će tek sljedeće godine igrati doista sudbinske utakmice, one u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Što naravno ne znači da rezultat u Ligi nacija nije bitan – i za rejting, i za ozračje, i za navijače – no za konačan ishod novoga razdoblja reprezentacije ipak je potrebno dobiti dvojicu ili trojicu novih, pouzdanih i perspektivnih protagonista.

Kad smo već kod Lige nacija, u Ligu B izravno se seli samo četvrtoplasirana selekcija iz skupine, a trećeplasirana ima priliku za ostanak u elitnom društvu kroz doigravanje. Portugal je najbolje plasirana selekcija iz naše skupine, 8. na Fifinoj ljestvici, Hrvatska je na 12. mjestu, Poljska na 28., a Škotska na 48. mjestu. Slabije plasirane selekcije u Ligi A od Škotske samo su BiH na 75. i Izrael na 78. mjestu.

Bacimo li pogled na popis reprezentativaca za susrete s Portugalom i Poljskom iz klupske perspektive, nije teško zaključiti kako od ove akcije najviše profitirati – Dinamo. Naime, Dinamo na popisu ima čak četvoricu igrača, kao što ih je imao i na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, s tim da se dvojica od te četvorice, Petar Sučić i Martin Baturina (preostala dvojica su Pjaca i Petković), smatraju budućnošću reprezentacije.

Petar Sučić naravno to tek treba dokazati, kao igrač koji u birano društvo ulazi kao donedavno mladi reprezentativac BiH, dakle nije iz sustava HNS-a, ali već ima zavidan kontinuitet od 50 nastupa za Dinamo, što mu ipak daje legitimitet za reprezentativca. Sučić bi kad-tad u reprezentaciji trebao zaposjesti Brozovićevu poziciju i na njoj se postojano održavati, a konkurenciju će mu činiti šesti godina stariji vezist Augsburga Kristijan Jakić. To su zapravo jedini igrači barem približno Brozovićevih karakteristika koje Hrvatska posjeduje.

Martin Baturina u prednosti je u odnosu na Petra jer iza sebe već ima minutažu na Europskom prvenstvu, onih fatalnih posljednjih deset minuta s Albancima, te ukupno četiri nastupa. Martin je već upoznao okruženje, a i ono njega, te sada samo, s još većom minutažom, ima priliku postati novi oslonac veznoga reda, u ofenzivnom smislu. Martin je bez sumnje doktor nogometa; posjeduje klasu, moć, drskost, izravnost, beskompromisan je, ništa ga ne može impresionirati, a za sebe uvijek misli da je – najbolji.