Prethodni članak
Sljedeći članak

Svjetski prvak u ''laganom'' ritmu

Razgovor s Lukom Leškovićem – savate borcem SK Donja Stubica


Nedavno sam se sjetio 2017. godine i savate spektakla u Donjoj Stubici. Luka Lešković, domaći dečko, borio se za titulu svjetskog prvaka! Na kraju borbe,  jednoglasnom odlukom sudaca, odnio je pobjedu na bodove protiv Japanca Keisukea Takahashija, koji je tijekom meča više puta bio ozbiljno uzdrman. Zaista prekrasan dan u sportskoj dvorani Donje Stubice.

Upravo ta slika me „natjerala“ da potražim Luku Leškovića. Našao sam ga na jednom od njegovih treninga u dvorani u dvorištu kuće njegovog trenera Srećka Znike koji je ujedno i najzaslužniji, Luka to stalno ističe, za ovako veliki uspjeh i rezultate koje je postigao Luka. Uvjeti za trening su sve osim dobri – skučeni prostor od malo kvadrata nakrcan raznim pomagalima nužnim za kvalitetan trening, ograđeni prostor – ring, i kada to sve vidite onda se pitate kako u takvim uvjetima, gdje je tu lokalna zajednica, može izrasti takav šampion ? Može ako  postoji entuzijazam i htijenje za prenošenje svog znanja, trener Srećko Znika, te borac, Luka Lešković, koji želi sve naučiti i stalno se educirati ne smetajući mu uvjeti u kojima trenira.  No, nije Luka sam - u tom okružju izrasli su i hrvatski reprezentativci ( Dario Boroša i Helena Beljan, Marko Bulek, op.a. ). Pet godina kasnije – 2022. godine u sportskoj dvorani u Donjoj Stubici održan je Kup Hrvatske u Savateu assaut na kojem je Luka Lešković rekao zbogom Savateu nakon 20 godina aktivnog bavljenja ovim sportom  te je u svoje je vitrine stavio i naslov pobjednika Kupa u assaut kategoriji do 75. kg

Pitali smo Luku – što je savate ?

„Savate boks ili francuski boks je borilački je sport u kojem se koriste udarci rukama i nogama. Tri osnovna udarca su: aperkat, kroše i  direkt. Razvio se u 18. stoljeću u Francuskoj, a danas je službena vještina koja se uči u francuskoj vojsci. Kao sport se počinje učiti tek početkom 20.st. kada se širi i uči u drugim dijelovima Europe. Od 2020. je olimpijski sport. Vrste natjecanja po borbenim disciplinama: osnovni oblik ”Assaut” – oblik borbe uz lagani kontakt, koristi se kompletna zaštitna oprema; ”Pre – combat” oblik borbe – udarci punim kontaktom uz potpunu zaštitu, služi kao pripremni oblik za ”Total – combat”; ”Total – combat”, oblik borbe punim kontaktom bez zaštitne kacige i uz obveznu osobnu zaštitu (štitnik za zube i genitalije) te ”Canne” – način borbe štapom, sličan mačevanju – pridružena disciplina tradicionalnom Savateu ali se kod nas  ne prakticira i ne održavaju se natjecanja.“

Zašto baš savate ?

„ Braća su „kriva“. Imam dva starija brata koja su povremeno trenirali a ja sam se „vrzmao“ po dvorani te pomalo pokušavao trenirati da bi trener u jednom trenutku rekao  da imam potencijala i da nastavim s treniranjem. Ima jedna zanimljivost – naime na prvi trening nisam niti uspio ući u dvoranu jer je bilo previše ljudi. No, već na drugom čvrstom sam odlučio da moram ući u dvoranu jer mi se zaista svidio taj sport i želio sam ga naučiti. Danas kad pogledam iz ove perspektive – isplatilo se ali isto tako, na žalost, ona brojka od 70 – 80 ljudi koji su bili na mojim prvim treninzima danas je gotovo nezamisliva „

Puno  je nagrada i naslova iza tebe. Koje bi ti izdvojio ?

„Od najznačajnijih sportskih uspjeha izdvojio bih titulu Savate pro prvaka svijeta koju sam osvojio 2017. godine u Donjoj Stubici pobijedivši pred svojom publikom Japanca Keisuke Takahashija. Dvije godine prije toga osvojio sam pojas Savate pro prvaka Balkana u Varaždinu protiv Rumunja Adriana Petenchea. Prvi sam u povijesti savatea koji se borio za tu titulu. Između ostalih rezultata, viceprvak sam Europe (2016.) i svijeta (2017.), nekoliko puta brončani na svjetskim i europskim natjecanjima te preko 20  puta prvak Hrvatske. Uz ove navedene, jedna od dražih nagrada mi je i ona kada sam proglašen za najboljeg sportaša Krapinsko – zagorske županije za 2018. godinu. Odnosno da skratim – sve što sam osvojio izuzetno mi je drago jer se isplatio sav onaj trud i rad koji smo uložili moj trener i ja .“

Stalno, sasvim zasluženo, ističeš zahvalnost treneru Zniki. Da li ti je još netko davao potporu za takav rad ili ste bili usamljeni dvojac?

„Moram i želim isticati trenera Zniku  koji je i najzaslužniji za moje rezultate, a i generalno rezultate cijelog kluba. Godinama smo u samom vrhu hrvatskog, a usudio bih se reći i svjetskog savatea tako da mislim da to dovoljno govori kakav je on trener, a prije svega čovjek. Svakako podrška su mi bili članovi kluba, koji također postižu odlične rezultate, obitelj, navijači koji su sa mnom bili u odličnim trenucima i onim manje odličnim moje karijere. Ne smijem zaboraviti niti svoje prijatelje, firmu u kojoj radim kolege s posla, itd. Imao sam odličnu podršku sa svih strana.“

Vratimo se u 2017. godinu. Kako si se osjećao u trenutku kada si shvatio da si postao svjetski prvak?

„Pripremao sam se za tu borbu više od četiri mjeseca i nisam si mogao dopustiti da ne osvojim taj pojas jer znam koliko smo truda uložili – trener i ja te članovi kluba - a  k tome borba u mojoj Donjoj Stubici pred mojim navijačima, pred mojom obitelji, pred…. Morao sam dati sve da osvojim naslov prvaka. Kada mi je sudac podigao ruku pobjednika  vjerujem da sam bio u tom trenutku najsretniji čovjek na planetu. Teško je to opisati. Nedostaju riječi. To treba doživjeti.

Puno je tu razloga za sreću, a najveći je onaj kad znaš da nisi razočarao trenera, publiku, sebe…, i da se sav trud isplatio.“

Nisi više na savate turnirima. Znači odmaraš. Nema više treninga. Jedan „lagani“ ritam.

„ Ne ! Svakodnevno treniram, održavam kondiciju, a treniram isključivo savate boks za mečeve. Na treningu uhvatim uvijek malo vremena da treniram i savate s članovima kluba te im pomažem kao i oni meni u mom treningu boksa. Spomenuli ste lagani ritam – svakako da je lakši negoli prije jer sada ne odlazim na tako veliki broj turnira ali je trening stalan“.

I za kraj – poruka mladima.

„Mladima bih poručio da se bave sportom zbog sebe i zdravlja te da nikad ne odustaju, nego da ustraju u svome cilju, jer nekada ni sami nismo svjesni koliko možemo uspjeti i biti dobri. Bavljenje sportom ne mora biti samo aktivno može i rekreativno jer svaki vid bavljenja sportom donosi samo dobro.  Jedina prednost aktivnog, odnosno natjecateljskog bavljenja sportom, je i ta što će proputovati svijet i upoznati nove ljude i kulturu, steći prijatelje i poznanstva za cijeli život te neprocjenjive uspomene ne umanjujući na ovaj način i rekreacijski vid bavljenja sportom“ – rekao nam je na kraju Luka Lešković.

Još članaka iz "Sport"

Facebook