Foto: Tomislav Zrinšćak

Sjajne vijesti stižu nam iz Plovdiva (Bugarska) gdje se održalo Svjetsko juniorsko prvenstvo u savateu combat. Član savate kluba Stubica, Marko Bulek, osvojio je brončanu medalju u kategoriji do 60 kilograma. Bulek je već bio europski prvak, svjetski doprvak, a ovo mu je već treća medalja s velikih natjecanja čime je dokazao da je jedan od najperspektivnijih boraca u ovom sportu. 

U njegovoj kategoriji bilo je osam najboljih svjetskih boraca. Bili su podijeljeni u dvije skupine po četiri boraca, a za polufinale je trebalo biti najmanje drugi u svojoj skupini. Prvo se borio protiv Ukrajinca Nikite Soronina, a potom mu je protivnik bio Gregory Thomasso iz Mauricijusa.

- Prvi meč je uvijek težak i pomalo stresan. Od početka smo Soronin i ja krenuli jako, ali jednostavno sam osjetio da sam bolji i spremniji. U trećoj rundi sam ga kombinacijom, a potom lijevim krošeom u tijelo nokautirao i dobio meč. Protiv Thomassa sam imao težak meč. Borci s Mauricijusa su iznimno kvalitetno, to je zapravo francuska škola. Nisam se dobro osjećao, on je bio puni aktivniji i „bacio“ je više udaraca, što mu je i donijelo pobjedu od 2:1 – govori nam Bulek.

Računica je bila jasna. Za barem brončanu medalju i polufinale morao je pobijediti Kamerunca Ronya Baabana. Učinio je to u velikom stilu.

- Gledao sam ga prije svog drugog meča i izgledalo mi je impresivno. Viši i jači od mene, snažan udarač. No čim je borba počela shvatio sam da mogu s njim, te da sam brži i bolji. U drugoj rundi sam ga nokautirao udarcem u tijelo, a nakon što se digao svojom „specijalkom“ lijevim krošeom završio sam meč. Bio je to moj već drugi nokaut na ovom natjecanju i ušao sam u polufinale s omjerom od dvije pobjede uz dva nokauta i jednim porazom - otkriva nam Bulek. 

Polufinale je donijelo Francuza Napua Babagetoa, favorita SP. Bilo je puno peripetija oko tog meča. Marko je trebao imati dan slobodno, no ipak se morao boriti već idući dan nakon tri naporne borbe. Imao je i lakšu ozljedu zgloba, nadao se da će se rekuperirati, ali nažalost vremena nije bilo.

- Prvo su mi javili da imam slobodan dan, no onda mi je prijatelj iz Italije rekao da je na rasporedu za sutrašnji dan vidio moje ime i morao sam se boriti. Prvu rundu Babageto je bio bolji, no drugo sam je stisnuo i pobijedio. Odlučivala je treća runda u kojoj sam ja na kraju ostao bez snage što je moj protivnik iskoristio i dobio borbu s 2:1 - govori nam Marko.

Babageto je na kraju postao svjetski prvak nakon što je u finalu pobijedio Gregorya iz Mauricijusa, dok je Bulek s omjerom od dvije pobjede i dva poraza osvojio brončanu medalju. Lijep uspjeh, ali uz malo sreće moglo je i bolje.

- Naravno da moram biti zadovoljan s medaljom, imam kontinuitet osvajanja medalja s velikih natjecanja, no ostaje i mala žal. Vidio sam da mogu i s najboljima, možda je medalja mogla biti i malo sjajnija. Ovom svjetskom broncom opraštam se od juniorskog savatea i nadam se da ću i u seniorskom savateu osvajati medalje – rezimirao je svoj nastup u Plovdivu Bulek.

Pripreme za svjetsku smotru trajale su gotovo tri mjeseca i nisu bile nimalo lake.

- Tri puta tjedno sam trenirao u klubu s trenerom Srećkom Znikom. Radio sam kod kuće individualno, odlazio na „sparinge“ u Varaždin koje je organizirao izbornik i trener reprezentacije Predrag Šimunec, a na kraju smo odradili i pripreme. Hvala svima koji su mi pomogli, a posebno mom treneru Zniki i izborniku – zahvalio se Bulek.

U posljednje vrijeme Bulek sve više nastupa i boksu.

- Volim boks, ali savate će uvijek ostati broj jedan. Volim isprobavati i nove stvari. Tako bio volio probati i pro savate koji ima malo drukčija pravila, ali pro kixkbox. Trenutno sam savate i sport stavio na prvo mjesto, ali paralelno studiram Prometnu logistiku, koja mi dobro ide. Nisam zapostavio ni školu – zaključio je Bulek, sjajan momak i rođeni borac.