Tenis, kao sport, ima dugu tradiciju u Zlataru. Prema sačuvanim podacima pokretač sportskih zbivanja i animator bio je trgovac Zvonimir Ferić i, uz Đuru Frntića, prvi igrači. Osnovali su tenisku sekciju ondašnjega Zlatarskog športskog kluba, a kad je 1922. godine osnovan Jugoslavenski teniski savez bila je sedma teniska organizacija u tadašnjoj državi. Prvo veće natjecanje održano je u Zlataru početkom kolovoza 1924. godine, a u ženskoj konkurenciji pobijedila je Darinka Fodor. Zlatarščani su bili omiljeni u teniskome svijetu i pozivani na razna natjecanja, pa i u inozemstvo. No, na neka se, iz financijskih razloga, nisu mogli odazvati. U ovome sportu posebice je bilo aktivno osam žena : Gita Schikatanz, Alma i Branka Končić, Alma Kallay, Moly Kunst, Ina Mohr, te Marija i Zlata Curilović. Zaslužna za razvitak tenisa bila je i Darinka Žerjavić koja je darovala zemljište za gradnju propisanoga igrališta. Potkraj 1941. prestala je svaka sportska aktivnost, a u poraću teniska nije obnavljana. Sve do 2007. kada

Na teniskom igralištu treniraju djeca i odrasli tenisači, a od prije godinu dana ponedjeljkom u predvečernjim satima na igralištu se okuplja osam gospođa kojima je zajedničko umirovljenički status i članstvo u zlatarskoj Udruzi umirovljenika. Pažljivo prate upute svojega strpljivoga trenera Kreše Klemara, uporno igraju i griješe, ali ne odustaju, ambiciozno obnavljajući tradiciju ženskoga tenisa u Zlataru.

Teniska stjuardesa

-Nama je tenis zabava. Bitno da se razgibamo, po završetku treninga lijepo se družimo, zezamo, ne gledamo na kazaljke sata, katkad si pokraj igrališta i zatancamo- kaže 64- godišnja Ankica Kuštović koja je više od 40 godina radila u zlatarskome Domu zdravlja kao spremačica, a u mirovini je tri godine. Nju u Udruzi od milja zovu „stjuardesa“, jer na izletima zadužena je za „štimung“ među putnicima u autobusu. Kao prava stjuardesa u avionu uvijek raspoložena obilazi putnike, nudeći im slastice, aperitive, ako je netko žedan ima i vina.

Inicijativa za bavljenje teniskim sportom krenula je od Kreše Klemara i Ane Vidović (71), dugogodišnje vrijedne tajnice Udruge umirovljenika koja je do umirovljenja radila u računovodstvu „Konstruktora“ :

-U početku nas je bilo šest i kad bi nas prolaznici u predvečerje vidjeli na teniskom igralištu, zastali bi, nasmijali se…možda i podsmjehnuli s obzirom na naše godine. Sad nas je osam. Zainteresiranih ima više, ali problem im je prijevoz.

No ne i Ljerki Levanić (75) iz mjesta Vukanci koja se na trening doveze automobilom, a vozačku ima od punoljetnosti. Prije polaska od kuće nije joj teško ispeći bučnicu ili štrukle s jabukama ili sirom, kako bi se „djevojčice“ počastile po završetku treninga. Devet je godina radila u Njemačkoj, a kad se 1983 vratila, u Zlataru je otvorila obrt za prijepis i umnožavanje. Nakon 13 godina , po završetku obuke, do 2019. radila je u Euroherz osiguranju.

Igra u vrtu

Tijekom srpnja do početka kolovoza tenisačice imaju ljetni odmor, pa se gospođa Ljerka više posvećuje aktivnostima u svojemu vrtu, kojemu ljetna vrućina nije naštetila:

-Pospremila sam krastavce i ciklu. Mahune su bila dobre, ali grah je podbacio. U vrtu imam i osam redova kukuruza jer godišnje hranim 20 piceka. Još malo i bit će mlečeca.

Među osam dama s reketom, uz Ankicu Kuštović, najvišom se čini 65-godišnja Nadica Čuić iz naselja Martinci. Do umirovljenja radila je u dioničkom društvu Hrvatska pošta, a kao umirovljenica radi četiri sata u INI Zabok. Najkrhkijom se doima Blaženka Spevec (69) koja je četiri godine u mirovini, a radila je kao voditeljica poslovnice cipela u Zlataru:

-Susjed mi je bio Krešo Klemar i stalno me propitkivao kad ću se aktivirati u tenisu. Nekako sam se podsvjesno opirala, ali sada sam jako zadovoljna.

Postolarka Ana

Zadovoljstvo ne krije ni postolarka Ana Nađ (72) koja je dio radnoga vijeka provela na postolarskim (šusterskim) poslovima u zagrebačkoj Tvornici dječje obuće dok hrvatska pretvorba i privatizaciju nisu učinile svoje, pa je gospođa Ana morala put Njemačke gdje je u domu za starije radila kao njegovateljica. Od zlatarskih teniskih dama teoretski je najpotkovanija Štefica Minđak (65) koja je 16 godina radila u računovodstvu zlatarskoga pravosuđa, zatim u Ugostiteljskom poduzeću „Ivančica“, a ogledala se i u privatnome poduzetništvu u ugostiteljstvu. Njezin suprug Vlado strastveni je tenisač, pa supruga jedva čeka da odmjere snage s obje strane mreže. Može se podičiti kondicijom jer je aktivna planinarka u Planinarskom društvu „Oštrc“ , iza koje su usponi na Dinaru, Velebit i Triglav. Kako joj je hobi vinarstvo i podrumarstvo, sva skrb o vinogradu njezina je.

Ako je točna ona narodna „šećer dolazi na kraju“ onda pozornost valja posvetiti i umirovljenoj učiteljici Boženi Škrlec ( 66 ) koja je, igrajući tenis, obnovila svoju strast iz mladih dana:

-Trenirala sam stolni tenis i igrala rukomet., osvajajući turnire pod vodstvom trenera Marijana Budena. A kao stolnotenisačica bila sam prvakinja bivše općine Zlatar Bistrica. Inače sam Belčanka rođenjem. Kad bih odlučivala u prosvjeti, uvela bih obvezno barem 30 minuta dnevno tjelesne i zdravstvene kulture, jer djeci treba kretanja, igara i opuštanja. Igrati tenis u mojim godinama za mene je pravo zadovoljstvo. Gospodin Klemar je dobar metodičar i pažljiv, da se ne povrijedimo. Na igralištu je mnogo humora, smijeha, veselja…a tek kad odložimo rekete.